Trump nije kralj

Čak ni predsjednik najmoćnije zemlje na svijetu ne može raditi ono što hoće. Ovu lekciju je sada na težak način naučio i Donald Trump. Pri tome je i ranije bilo mnogo naznaka koje su mu mogle pokazati da oni pak nije najmoćniji. Tako je naprimjer protiv njegovih različitih dekreta bilo puno protivljenja od strane uposlenika National Park Servicea, tajne službe, ministarstva vanjskih poslova, pravosuđa i drugih institucija.

Čak i ako se uzme u obzir da su pojedini službenici demokrate i ako su možda djelovali čisto partijski, to se ipak ne odnosi na sve. Većina zaposlenih u državnim službama je naviknuta na to da podjednako radi kako za demokratske tako i za republikanske vlade.

Znakovi su bili previše suptilni

Međutim, znaci upozorenja za predsjednika bez političkog iskustva vjerovatno nisu bili dovoljno vidljivi. Možda je upravo zbog toga Trump bio toliko izenađen kada su sudovi u nekim saveznim državama odlučili poništiti dekret koji je bio nemarno i brzo pripremljen. Da stvar bude gora, Savezni sud je dekret stavio van snage i time ga suspendovao na teritoriji cijele zemlje.

Kako stvari trenutno stoje, Trump se, kada je riječ o njegovom dekretu o zabrani ulaska u zemlju, mora pripremiti na drugoročan pravni spor koji može doći čak i do Vrhovnog suda. To znači da će proći još puno vremena dok se cijela stvar definitivno ne razjasni.

Bolje rečeno: Trump bi na kraju čak mogao biti u pravu. On kao predsjednik ima pravo pooštriti odredbe ulaska u zemlju. Međutim, način na koji je dekret bio formulisan kao generalna zabrana ulaska u zemlju za ljude iz sedam većinski muslimanskih džava, pravno obrazloženje i proizvoljna primjena i na ljude koji su već imali pravo ulaska u SAD, sudovi su s razlogom doveli u pitanje.

Granice moći

Uznemirujuće je kako se Trump preko Twittera ljutio na sudove. Prije svega to što je je jednog sudiju, kojeg je imenovao Republikanac Georg W. Bush, nazvao „takozvanim sudijom" i unaprijed ga učinio odgovornim za moguće terorističke napade.

Svojim reakcijama on pod znak pitanja ne stavlja samo autoritet i vjerodostojnost jednog saveznog sudije. Njegov izbor riječi se može tumačiti i tako kao da ne stoji u potpunosti iza ustavne raspodjele vlasti. Njegovo vrijeđanje više nije nikakvo iznenađenje nego nastavak predizborne retorike. Još tada je doveo u pitanje nepristrasnost jednog saveznog sudije jer ima meksičke korijene.

Međutim, postoji razlika između jednog kandidata, koji napada saveznog sudiju, jer on rasvjetljava njegove poslovne interese i predsjednika koji napadne saveznog sudiju jer je protiv vladinog dekreta. 

Zbog toga je bilo važno da podpredsjednik Mike Pencem, neovisno od Trumpovih izjava, kaže da će vlada slijediti sudske odluke čak ako je i voljna tome se dalje pravno suprostavljati. Izgleda da još uvijek funkcioniše stari sistem podjele vlasti i da to nova vlada prihvata.  I to je definitivno dobra vijest čak i ako glavnom junaku ove priče očito teško pada da akceptira granice svoje moći.