1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Trijumf "genšerizma"

U sjeni kancelara Helmuta Kohla, tadašnji njemački ministar vanjskih poslova Hans-Dietrich Genscher je radio na njemačkom ujedinjenju. Ugovor 2+4 smatra se diplomatskim remek-djelom.

Toga dana za toga čovjeka ni jedan superlativ nije izgledao pretjeran. Hansa-Dietricha Genschera se u berlinskoj centrali FDP-a (Stranke slobodnih demokrata) naziva "arhitektom njemačkog ujedinjenja". Ugovor o konačnim odredbama u vezi s Njemačkom naziva se "zvjezdanim trenutkom diplomacije". To je naime službeni naziv ugovora kojim su četiri sile pobjednice u Drugom svjetskom ratu (SAD, Sovjetski Savez, Velika Britanija i Francuska) 45 godina nakon rata okončale podjelu Njemačke na dvije države. U ime Savezne Republike Njemačke Genscher je 12. septembra 1990. potpisao Ugovor 2+4, kako se on neslužbeno naziva.

Četvrt stoljeća kasnije ovog, u međuvremenu 88-godišnjaka, na pozornicu dvorane u sjedištu FDP-a (Thomas-Dehler-Haus) dovoze u invalidskim kolicima. Genscher sjedi mirno i sluša pohvale svojih liberalnih stranačkih kolega i prije bi se moglo reći da ih podnosi nego da u njima uživa. Veliki, stari čovjek njemačke vanjske politike u vrijeme Hladnog rata često je i dugo, istina, stajao pod svjetlima pozornice, ali nikad za njima nije čeznuo. Ona se i 23 godine nakon što je napustio aktivnu politiku automatski usmjeravaju prema njemu.

Deutschland erhält volle Souveränität zurück 2 plus 4 Vertrag

Hans-Dietrich Genscher, jedan od tvoraca Ugovora 2+4

S njegovim imenom se povezuju miljokazi politike popuštanja napetosti. FDP je za vrijeme svečanosti na to podsjetio nizom povijesnih slika. Taj vremeplov počinje 1. augusta 1975. godine u Helsinkiju potpisivanjem Završnog dokumenta Konferencije o europskoj sigurnosti i suradnji (KESS), a završava prvim parlamentarnim izborima u ujedinjenoj Njemačkoj 2. decembra prosinca 1990. godine.

Genscherova politika prema Istoku

U međuvremenu, ali i puno ranije, Genscher, koji je od 1974. do 1992. bio njemački ministar vanjskih poslova, aktivno je radio na smanjivanju napetosti u odnosima Istoka i Zapada. Nova politika prema Istoku, koju su pokrenuli Genscherovi liberali i Socijaldemokrati krajem 1960-ih nije samo kod saveznika izazivala negodovanje. I konzervativci u vlastitoj zemlji su vidjeli opasnost njemačkog posebnog puta i okretanja u smjeru Moskve. Kad se to ima u vidu, Ugovor 2+4 se doima kao čudo, jer i 1990., godinu dana nakon pada Berlinskog zida, sumnjičavost je bila velika.

Osobito se britanska premijerka Margaret Thatcher boji ponovnog ujedinjenja Njemačke. U to vrijeme pitanje kraja podjele Njemačke visi o svilenoj niti. U Londonu, ali i drugdje, pogrdno se govori o "genšerizmu", ali unatoč svim retoričkim napadima i diplomatskim podmetanjima Genscher uspijeva raspršiti sumnje.

No, posljednje sumnje su uklonjene tek pola godine nakon potpisivanja Ugovora 2+4. Sovjetski Savez je, kao posljednja od sila pobjednica, 4. marta 1991. ratificirao povijesni dokument. Bio je to konačni trijumf "genšerizma".

Kohl und Gorbatschow im Kaukasus

Helmut Kohl i Mihail Gorbačov u Kaukasusu

"Naš narod je postao narod dobrog primjera"

Danas, taj nekoć pogrdni naziv, zvuči kao iskaz poštovanja, a onaj kome se ono odaje daje svojim nasljednicima na diplomatskom parketu nekoliko savjeta. Velikom opasnošću Genscher smatra atomsko oružje, koje bi moglo dospjeti u krive ruke. Kao rješenje problema u obzir dolazi, po njegovom mišljenju, samo potpuno uklanjanje atomskog oružja u cijelom svijetu. "Još nije kasno, ali vrijeme za to neće dugo trajati!" U vezi sa svojom omiljenom temom, Europom, ukazuje na potrebu veće međusobne solidarnosti. "Nama Nijemcima neće dugoročno biti dobro ako našim susjedima bude dugoročno išlo loše". A u vezi s aktualnom masovnom pomoći izbjeglicama s Bliskog istoka Genscher hvali svoje sunarodnjake: "Naš narod je postao narod za primjer".