090210 Dialog Muslimischer Karnevalsprinz

"Tri put ura za Amira!", dostići veći stepen integracije u njemačko društvo prosto nije moguće - nego što je vidjeti toliko građana Bona koji po prvi put slave jednog muslimanskog princa na karnevalu. Princ Amir I u privatnom životu Amir Šafagi je otac tri sina i vodeći menadžer firme za telefonski marketing koja broji više do stotinu saradnika.

Stranac i princ

Amir, karnevalista, čije ime u prevodu s persijskog takođe znači princ, oduvijek je imao veliku ljubav prema karnevalu. Još kao dječak gledao je karnevalsku povorku na Rozenmontag posljednji ponedjeljak prije pepeljave srijede kada počinje uskršnji post i bio je fasciniran nasmijanim licima i različitim uniformama. S godinama ljubav prema karnevalu je rasla. Rođen 1970. u Teheranu, kao desetogodišnji dječak došao je sa svojim roditeljima u Bon. Za mnoge građane Bona nije nikakav problem to što je princ karnevala čovjek koji vjeruje u Alaha. Hans Diter Fuks kaže:

"Nalazim da je to sjajno. Mi smo i tako i tako najsjeverniji južnjaci i zbog toga je to potpuno u redu. Imam mnogo poznanika koji dolaze s juga, na primjer iz Turske - to jednostavno stoji našoj zemlji."

Pertra Hamel kaže da je to dobro i dodaje: "To ni u kom slučaju nije šteta, ići i jednim drugačijim putem - i kada je jedan stranac princ - mora se priznati da je to lijepo."

Sve umjereno i onda to funkcioniše

"Postati jednom princ karnevala" - sa tim je Amir Šafagi ostvario svoj životni san. Ali, slobodno ponašanje tih dana stoji u suprotnosti sa pravilima islama. Islam strogo zabranjuje upotrebu alkohola, ljubljenje - tako da karnevalske povorke vjerujući muslimani posmatraju sa bezbjedne udaljenosti. Za princa Amira I vjera u Alaha i karnevalsko slavlje ne isključuju jedno drugo.

"Svakako da postoje granice i u ljubljenju i upotrebi alkohola. Ako se konzumira previše alkohola naravno da nije dobro. Sve umjereno i onda to funkcioniše."

Jedno relativno liberalno tumačenje koje sigurno neće prihvatiti svi muslimani. Ali je princ sa istoka, koji daje jedan pozitivan primjer integraciji ljudi u njemačko društvo, svakako svojim stavom pomjerio granice.

Autor: Ulrike Hummel/ Svetozar Savić

Odg. urednik: Mehmed Smajić