Tri lekcije iz Charlottesvillea

Mržnja i nasilje, koju su otvoreno pokazivali učesnici jednog ekstremističkog skupa u američkom Charlottesvilleu, koji je uz to rezultirao jednim smrtnim slučajem, izazvali su zgražavanje u zemlji i svijetu - posebno u kombinaciji sa neadekvatnim, sporim i nepromišljenim odgovorom američkog predsjednika Donalda Trumpa.

Za naučnike koji proučavaju desni ekstremizam u SAD, izlivi rasizma, mržnje i nasilja od proteklog vikenda nisu sami po sebi bili nešto što je neuobičajeno, izjavio Cas Mudde, politolog sa Univerziteta u Džordžiji (University of Georgia) koji se fokusirao na krajnju desnicu u SAD-u i Evropi. 

Potencijal za nasilje je, generalno gledajući, veliki, što pokazuju još protesti od marta u Charlottesvilleu pod nazivom "Ujedinite desnicu", posebno nakon konfrontacije ekstremno desničarski nastrojenih članova udruženja sa militantnim ljevičarskim opozicionim grupama", pojašnjava Cas Mudde.

"Analize, bazirane na informacijama Američke banke podataka o kriminalnim djelima ekstremista (United States Extremist Crime Database), pokazuju da su u posljednjih 25 godina u SAD-u stotine ljudi ubijene od strane ekstremno desničarskih grupa u čijem sastavu  su i "Nadmoćni bijelci”, kaže Jeff Gruenewald, istražitelj Nacionalnog konzorcija za proučavanje terorizma i odgovora na terorizam koji je na Univerzitetu Indijana učestvovao u izradi studije o ekstremno-desničarskom nasilju.

Nisu novi ni pokušaji, kako tvrde naučnici, da se ujedine različite grupe ekstremno-desničarskog spektra. Pa ipak, kako argumentuju eksperti, postoje tri važna aspekta, koja  Charlottesville izdvajaju od drugih incidenata ili ispoljavanja nasilja na ekstremno-desničarskim skupovima.

Privlačni segmenti

Kao prvo, za razliku od prethodnih pokušaja ujedinjenja ekstremne ljevice, skup u Charlottesvilleu uspješno je privukao različite segmente desničarskog pokreta. "Pojavio se cijeli desni spektar, mada nije uobičajeno da se u SAD-u zajedno pojave neonacisti, Identitetski pokret i klansmeni (op. red. pripadnici Ku Klux Klana)," kaže Mudd. "Veličina protesta i prijavljeni predstavnici različitih grupa krajnje ekstremne desnice čine ovaj skup jedinstvenim," dodaje Gruenewald.

Automobil kao oružje

Drugo, očigledna upotreba automobila kao sredstva za izazivanje nasilja u Charlottesvilleu potpuna je novina. "Nadmoćni bijelci u SAD-u su se tradicionalno oslanjali na vatreno oružje i druge vrste konvencionalnog oružja. Korištenje automobila za ubilački napad je stoga novo", kaže Gruenewald.

Spori predsjednikov odgovor na nasilje

I treće, problematičan je spori odgovor predsjednika Trumpa na nasilje kao i činjenica da je brza reakcija u kojoj bi on izdvojio i osudio izljeve rasizma i ekstremizma desničara u Charlottesvilleu izostala.

U svojoj prvoj izjavi u vezi sa Charlottesvilleom Trump je osudio netrpeljivost i mržnju "sa svih strana". Nakon opaski i propusta da eksplicitno osudi rasizam i desničarski ekstremizam i oštrih kritika na račun Trumpa, koje su stigle čak i od njegovih republikanaca, Bijela kuća je naredni dan objavila kratki statement, u kojem stoji da su opaske predsjednika "što se podrazumijeva" uključivale osudu fanatizma uključujući i osudu ekstremne desnice, iako ta riječ nije eksplicitno pomenuta.

Nakon što kritike nisu prestale, predsjednik Trump je u ponedjeljak konačno objavio statement, u kojem je eksplicitno osudio rasizam i ekstremnu desnicu, ali tek nakon što je pohvalio stanje u kojem se nalazi američka ekonomija kao i njegovu sopstvenu zaslugu i ulogu u tome.

Značajna pauza

"To je predsjednik, koji inače daje odgovore u roku od nekoliko sekundi, služeći se  veoma jasnim jezikom a sada mu je trebala vječnost da to uradi", kaže Mudde. I to što on nije odmah jasno odgovorio, čini slučaj Charlottesville jedinstvenim, dodaje on.

"Mnogi ljudi misle da je Trump pokazao simpatije prema ekstremnoj desnici", ističe Mudde. "Ja ne mislim da se Trump identifikovao sa nečim ili nekom grupom a definitivno ne sa neonacistima ili sa Ligom juga, za koju vjerovatno nikada ranije nije ni čuo."

"Ali način na koji se Trump oglasio, pokazuje da ga to što se dešavalo nije dirnulo ili pokrenulo", kaže Mudde. "I to je karakteristično kada se radi o čovjeku kojeg sve i svašta može lako da izazove. Bilo kakav vid napada od strane nekog migranta ili muslimana ili nasilje u okruženju u kojem žive crnci prouzrokovali bi u roku od nekoliko sekundi njegov post na twitteru. Za Mudda sa Univerziteta u Džordžiji to što Trump twituje ili u ovom slučaju ne twituje nije strategija, koju su osmislili njegovi savjetnici ili on sam, već je to jasno i glasno ličnost Donalda Trumpa.

"Napad u Charlottesvilleu ga nije pokrenuo da odmah reaguje i mislim da to mnogo govori", kaže Mudd i dodaje: "To pokazuje da je Trump neosjetljiv prema rasizmu, što je bilo očigledno još u predizbornoj kampanji, kada je retwitovao očite rasističke sadržaje.

Predstavnici krajnje desnice u Bijeloj kući 

Za Petera Simija sa Univerziteta Chapman, koji proučava pojave ekstremizma, predsjednikovo oklijevanje da oštro osudi ekstremnu desnicu moglo bi imati veze sa činjenicom da za Trumpa na različitim poslovima u Bijeloj kući radi nekoliko ličnosti sa desno ekstremne scene. "Ne mislim da pretjerujem kada kažem da bi to s tim moglo imati veze."

Štaviše, "Trump je u predizbornoj kampanji podržao takve birače i oni su mu sada uzvratili uslugu, podržavajući ga kao nijednu drugu 'mainstream' političku figuru, koju sam ja proučavao i posmatrao u posljednjih 20 godina."

"Zbog toga predsjednik Trump snosi moralnu a ne zakonsku odgovornost za ohrabrivanje ekstremne desnice u SAD", smatra Mudd. Trumpova predizborna kampanja, primjećuje Mudd, nije bila samo jako fokusirana na identitet i viktimizaciju bijelaca, podstičući kod dijela birača takve osjećaje, već je on propustio da se jasno distancira od bijelaca-nacionalista. "Kao posljedica toga je da se te grupe osjećaju ohrabrene jer smatraju da imaju prijatelja u Bijeloj kući."

Trumpova zakašnjela osuda izgreda ekstremne desnice, neće promijeniti njihovo mišljenje o njemu. "Osudu su svi očekivali, uključujući i desničare, koji na to gledaju kao na njegovu stratešku odluku. On je to izgovorio jer je morao iz političkih razloga a ne zato što vjeruje u to i što tako misli," rekao je Mudde.