Trebinje: siromaštvo, nezaposlenost, štrajkovi – a život najkvalitetniji?!

Istraživanje CCI-a je najvećim dijelom uzimalo u obzir zdravstvo i komunalnu infrastrukturu. Ali, kada se stvari sagledaju iz drugog ugla, kada se razmotri od čega ljudi žive i kako, onda Trebinje i nije baš najpoželjniji grad u BiH, kažu njegovi građani. Jer kako ljudi uopšte da žive ako nemaju ono najosnovnije - posao?

Naime, jedan od najvećih privrednih kolektiva u Trebinju, tekstilno preduzeće Novoteks je, nakon odlaska kupaca, zbog štrajka koji je uslijedio radi neisplaćenih plata i regresa, pod stečajem. 800 radnica je ostalo bez posla, 12 godina im nije uplaćivan staž.

Privremeni stečajni upravnik Novoteksa Lazar Đurđević kaže da je nastavak proizvodnje neizvjestan te da su svi uslovi za stečaj ispunjeni. „Ovakvo stanje je neodrživo! Na obaveze od 29 miliona maraka, koje su evidentirane u knjigovodstvenoj agenciji, i na vrijednostima onih, koja je u našem knjigovodstvu devet miliona, sami možete zaključiti o čemu je riječ!“ - govori Đurđević.

„Samo me lažu! Duguju mi 24 plate!“

Nakon privatizacije Trebinjeprevoza radnici su ostali bez posla, a Trebinje bez autobuske stanice koja je zatvorena zbog neuslovnosti. Radivoje Rikalo, predsjednik udruženja malih akcionara ovog preduzeća kaže kako će, ukoliko se situacija ne riješi, štrajkovati glađu ispred zgrade Vlade RS u Banja Luci.

Suočava se s brojnim problemima, poput isključenja struje njegovoj kući i kako tvrdi, šikaniranja od strane vlasti. „Ovo što se sada dešava je ucjena. Žele da povučem sve tužbe i odustanem od pravedne borbe za prava radnika, te da dozvolim da Trebinjeprevoz doživi sudbinu preduzeća koja su u potpunosti uništena“, kaže Rikalo.

Načelnik opštine Trebinje Dobroslav Ćuk kaže kako je svaki problem u opštini i problem lokalne zajednice. „To je problem i ove administracije. Solidarišući se s radnicima Trebinjeprevoza, među kojima je i gospodin Rikalo, želim reći da je na pomolu rješenje. Da li je to stečajni postupak ili neko drugo rješenje, vidjet ćemo. No postoji nada da će se izaći iz tog problema koji godinama traje“, tvrdi Ćuk.

I radnici građevinskog preduzeća Neimarstvo mjesecima potražuju svoje zarađene plate. Živko Grgić jedan je od obespravljenih radnika. „Treba da idem u penziju! Samo me lažu! Duguju mi 24 plate!“ - ogorčen je Grgić.

Siromašnih je sve više

Čak su i sezonski radnici trebinjskog Agrokopa bili prinuđeni da svoje zarade potražuju na protestima. Anđelka Krzman sa još troje članova svoje porodice radila je na plantažama AD Agrokopa. „Samo mi muž ima penziju i od toga živimo! Računi su pristigli i ne znam od čega da ih platim. Radili smo mnogo poslova i za sve to nam duguju oko 5.000 maraka“, govori Anđelka.

Mira Ćuk direktorica trebinjskog Centra za socijalni rad kaže da je siromašnih sve više. Samo u proteklih deset mjeseci ovoj ustanovi je dostavljeno 500 novih zahtjeva za jednokratnu pomoć. „Povećava se broj ljudi, koji su ostali bez posla, sa svojim zahtjevima prema socijalnoj službi. Sve su to ljudi koji nisu korisnici stalne socijalne zaštite, a koji su se našli u stanju siromaštva. Kada taj broj pomnožite s prosječnim brojem jednog bh. domaćinstva, vidjet ćete da je najmanje 1.500 osoba dodatno zatražilo pomoć“, kaže direktorica Centra za socijalni rad Trebinje.

Portparolka CCI-ja Majda Behrem-Stojanov kaže da nijedna od 14 opština u BiH, koje su obuhvaćene istraživanjem u proteklih godinu dana, nije učinila skoro ništa na smanjenju javne administracije. A po broju glomaznosti administrativnog aparata i dalje prednjače Mostar i Trebinje.

Autor: Sanel Kajan

Odg. urednica: Marina Martinović