Trebaju li bogati više plaćati?

Malo toga, smatra Martin Lenc, poreski savjetnik i šef odjela 'National tax' pri revizionoj firmi 'KPMG' u Njemačkoj: „Diskutabilno je da li poslije odbijanja administrativnih troškova ostaje neka suma vrijedna spomena.“ Kod obračuna troškova treba uzeti u obzir ne samo troškove poreznih obveznika već i troškove nadležnih finansijskih institucija.

Diskusije o porezu na imovinu vode se i van Njemačke. Dovoljan razlog da kompanija 'KPMG' sprovede istraživanje u kojoj se njemački 'porez za bogate' poredi sa istim porezom u Francuskoj, Italiji, Velikoj Britaniji, Austriji, Nizozemskoj, Švicarskoj i Sjedinjenim Američkim Državama. U studiji se neće upoređivati samo 'porez na bogate' već i druga vrste poreza, kao što su porez na zemlju i nekretnine. I ove vrste poreza spadaju u porez za bogate što se često zaboravlja u aktuelnim diskusijama, kaže Lenc.

Francuska vodeća u porezima za bogate

Porez koji se uzima u ime imovine u državama u kojima je stanje poredila kompanija 'KPMG' iznosi samo između 0, 07 i 5 odsto od ukupne sume koja se dobije na osnovu poreza. Pri tome važnu ulogu imaju različiti sistemi oporezivanja. Lenc objašnjava da se u Njemačkoj poreski prihod od poreza na zemljište,nasljedstvo i na darove iznosi oko 16, 5 milijardi eura godišnje. „To je 2,8 posto ukupnih njemačkih poreskih prihoda“. U poređenju sa drugim razvijenim industrijskim zemljama Njemačka se nalazi negdje u sredini.

Apsolutni lider u pogledu poreza na bogatstvo prema studiji je Francuska. U ovoj zemlji porez na privatnu imovinu postoji još od 1982. godine. „Sveukupno gledajući porezi na bogatstvo predstavljaju 8,6 odsto od ukupnih poreza u Francuskoj. “ kaže Martin Lenc.

Evropske zemlje su suzdržane

Istraživanje kompanije KPMG dalje pokazuje da u Velikoj Britaniji na primjer nije došlo do opšteg povećanja poreza na bogatstvo. U političkim krugovima raspravlja se o tzv. 'porezima na vile' koji se odnose na skupe privatne kuće. Ni Italija trenutno nema ovakvu vrstu oporezivanja.

Izdaci su navodno preveliki a očekivani prihodi preniski. U Nizozemskoj više ne postoji opšti porez na imovinu od 2001. godine. Ukinut je zbog protivljenja javnosti. Sličan slučaj je i u Austriji, a pored Francuske ostaje još Švicarska gdje postoji porez na privatnu imovinu.

U Sjedinjenim Američkim Državama ne postoji opšti porez na bogatstvo, ali postoji porez na nekretnine, koji se naziva 'porez na imovinu' kaže Martin Lenc. U Americi ovi porezi obuhvataju 12 odsto ukupnog poreza: „Kroz ove poreze su u Americi finansirani komunalni izdaci kao što su policijska i vatrogasna služba, škole i gradska čistoća. “Istraživanje je pokazalo i da su u svim državama administrativni troškovi za povećanje poreza na imovinu procentualno iznad povećanja svih drugih vrsta poreza.

Oživljavanje poreza na imovinu nezgodno pitanje

1997. godine je zakon o porezu na bogatstvo ukinut na temelju presude Ustavnog suda. Taj isti sud je prije dvije godine zatražio jednako oporezivanje sve imovine. Do danas nema nikakvih pouzdanih pokazatelja imovine kao i njezine vrijednosti: to se odnosi kako na vlasništvo u preduzeću, umjetnička djela tako i na jahte.

Zbog svega toga je ponovno uvođenje opšteg poreza na imovinu pravno veoma sporno pitanje koje se ne može rješiti na brzinu.

Autorka: Monika Lohmüller / Staša Nikodinović

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić