1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropa

Treba imati novaca da se čovjek napije

Prvo dobra vijest: Sud Europske unije nije dopustio Škotskoj da uvede najnižu dozvoljenu cijenu za alkoholne napitke. A sad i loša: isti sud nema ništa protiv poreza na alkohol koji bi poskupio te proizvode.

Gotovo zvuči kao svetogrđe da je baš domovina "vode života" - što je značenje škotskog-galskog uisge beatha, etimološkog izvora riječi viski, odlučila uvesti minimalnu cijenu za alkoholne proizvode. A ta minimalna cijena bi bila poprilična: najmanje 70 centi po deset mililitara čistog alkohola. To se ne odnosi samo na žestoka pića: tako bi i boca vina od 0,7 litre s na primjer 12% alkohola u Škotskoj smjela koštati najmanje 6,25 eura - bez obzira kakav bućkuriš bio u boci.

Mišljenje Suda Europske unije u Luksemburgu jest da je to državna intervencija u slobodno tržište koja se ne može opravdati, tim više što zahvaća i proizvode iz drugih zemalja Europske unije. I dok su ovdje još mnogi građani Škotske posegnuli za bocom da nazdrave u čast europskih sudaca, tu dolazi i jedan zloguki "ali".

Sud u Luksemburgu ne smatra potrebnom takvu intervenciju na tržištu, ako se suzbijanje alkoholizma u zemlji može postići i drugim mjerama poput određivanja poreza na alkoholna pića po slobodnoj volji i nahođenju, bez obzira kako visok bio. To je u nadležnosti nacionalnih država - u ovom slučaju dijela Ujedinjenog Kraljevstva ovlaštenog za takvu mjeru, ono pogađa podjednako i proizvode iz drugih zemalja Europske unije koji se prodaju u Škotskoj i ukratko, tu se nema što prigovoriti.

Uzgred - ne preporučamo u Škotskoj uvrijediti domaćina i zaželjeti njihov 'uisge beatha' s ledom: tako viski piju samo turisti i Amerikanci.

Uzgred - ne preporučamo u Škotskoj uvrijediti domaćina i zaželjeti njihov 'uisge beatha' s ledom: tako viski piju samo turisti i Amerikanci.

Što južnije, to veselije

Naravno da je tu odluku prije svega pozdravila predsjednica regionalne vlade u Edinburgu Nicola Strugeon i najavila kako će škotsko pravosuđe sada odlučiti o sljedećim mjerama i kako "vjeruje da je to najučinkovitiji put da se zaustavi zlouporaba alkohola", objavila je na Twitteru. Isto tako je uvjerena da će onda novi zakon Sud Europske unije prihvatiti bez zamjerki.

Doista, porez na alkohol jest u nadležnosti nacionalnih država i zato će mnogi stanovnik s juga EU-a doživjeti pravi šok kad naruči makar samo pivo u nekoj zemlji na sjeveru Evrope - gdje su porezi mnogo viši. U pravilu, porez se obračunava po hektolitru napitka - u Norveškoj se obračunava i po postotku alkohola u piću i po hektolitru, a već za vino se porez ne plaća samo na primjer u Njemačkoj, Austriji, Španjolskoj ili Italiji - čak u Francuskoj on iznosi 3,66 eura po hektolitru vina sa 16% alkohola (po tablici EU za godinu 2013.)

Kod žestokih alkoholnih pića su i porezi žestoki: tako porez za hektolitar čistog alkohola u napitku seže od na primjer 800,01 eura u Italiji pa do 4.340 eura u Finskoj - naravno na to treba još dodati PDV, u Finskoj 24%, a u Italiji 21%. U Velikoj Britaniji je porez zapravo već papren - 3.358,39 makar u susjednoj Irskoj traže još više, 3.685 eura.

Podanici Wilhelma II. su i pjenušcem gradili ratnu mornaricu. Doduše, tih brodova već odavno nema, ali porez je još uvijek na snazi.

Podanici Wilhelma II. su i pjenušcem gradili ratnu mornaricu. Doduše, tih brodova već odavno nema, ali porez je još uvijek na snazi.

"Pij, pij, platit ćeš ti to meni"

Stoga, s jedne strane, države glasno kukaju i traže od građana da žive ćudorednim životom bez ikakvih poroka i slabosti, ali s druge strane, nije im baš previše mrsko da barem kupite koju bocu za kućni bar. Njemačka samo od svog Branntweinsteuer (poreza na konjak) ubire oko 2 milijarde eura, a to nije jedini porez kojim se opterećuju alkoholni napitci u ovoj zemlji.

Tu je naravno i Schaumweinsteuer (porez na pjenušac) koji je uveo njemački car Wilhelm II. 1902. godine kako bi carska Njemačka izgradila svoju ratnu flotu. Flota je već odavno potonula, ni carstva više nema - ali naravno da taj porez još uvijek postoji pod nešto drugačijim nazivom. Staro je pravilo: kad država pronađe neki izvor prihoda iz džepova građana, baš nikad ga se ne odriče dragovoljno.

A kad zatreba i prije nego što u svojoj kuhinji krenete u opasan (i zabranjen) posao vlastitog destiliranja, dobro je sjetiti se onoga što su neki od nas otkrili još u studentskim danima vječito praznih džepova: nema puno onih koji će uspjeti popiti i tek dvije boce piva - ako pivo piju na slamku.

LINK: http://www.dw.de/dw/article/0,,18944828,00.html

Preporuka redakcije