Trampove spletke u Bijeloj kući

Možda je tajni cilj Donalda Trampa da postavi rekord u najbržoj smjeni osoblja Bijele kuće u američkoj istoriji. Ako je tako, njegova administracija je na odličnom putu nakon što je u ponedjeljak iznenadno najuren Entoni Skaramuči, kontroverzni šef komunikacija Bijele kuće koji je taj posao dobio prije samo deset dana.

No stvar je previše ozbiljna za šalu: u samo nekoliko dana sklonjeni su portparol Šon Spajser, šef kabineta Rajns Pribus i sada Skaramuči. Da je takav scenario pisao neki od scenarista serije House of Cards vjerovatno bi tekst bio odbijen – kao previše spektakularan i nerealan.

Neprekidne intrige su konstanta u Trampovoj Bijeloj kući koja je kao obezglavljena u haosu brojnih domaćih i međunarodnih kriza. U normalnim vremenima bi uloga Bijele kuće bila da stvara koherentnu političku agendu izvršne vlasti, da njeguje saradnju sa svim ministarstvima, agencijama i Kongresom. Ali u vremena Trampa je Bijela kuća zaokupljena podjelama i spletkama.

Haos jeste dijelom raspiren političkim i profesionalnim neiskustvom mnogih ključnih Trampovih ljudi, no oni ipak nisu glavni razlog što je Trampov mandat zglajznuo tek što je počeo.

Glavni razlog je, da se razumijemo, sam predsjednik. I to ne samo zato što je Tramp lično odabrao najveći dio osoblja ignorišući savjete iskusnijih posmatrača. Već i zato što on izgleda misli da atmosfera klanice i huškanje pojedinaca i frakcija iz Bijele kuće jednih na druge može da izađe na nešto dobro. Ne može.

Jednako je problematična Trampova nesposobnost da dozvoli da ijedan lanac komande u Bijeloj kući teče bez njegovog uplitanja na svakom koraku. Trampov alter-ego Skaramuči ne samo da je javno nagađao o smjeni svog rivala Pribusa već je javno govorio da će raportirati direktno Trampu, a ne šefu kabineta kako je uobičajeno. Predsjednik uživa u svom maniru da se u sve miješa, u preziru prema uhodanim protokolima.

U kombinaciji sa fetišem traženja nevolje na Tviteru i njegovim, pa recimo neuobičajenim stavovima o tekućim pitanjima, Trampovo ponašanje čini Bijelu kuću i čitavu administraciju disfunkcionalnim.

Poslednji primjer je stigao juče kada je Tramp jedan tvit završio objavom: „Nema haosa u Bijeloj kući", samo nekoliko sati prije Skaramučijevog odlaska.

To je iznjedrilo dva pitanja. Prvo, da li predsjednik zaista vjeruje u to što je napisao? Ako vjeruje, to je ozbiljan problem. Drugo, i mnogo važnije, da li će novom šefu kabineta Džonu Keliju biti dozvoljeno da zauzda samo osoblje ili i predsjednika?

S obzirom na ono što smo vidjeli u prvih šest mjeseci mandata, ne bih se kladio na moguće ishode. Ali ukoliko Tramp ponovo omane u pokušaju da uspostavi red u Bijeloj kući, to bi zaista mogao da bude signal da je njegovo predsjednikovanje osuđeno na propast.