Tramp i dalje plaši ljude imigrantima

U svom prvom govoru o stanju nacije, predsjednik Tramp nije nikoga poimenično napao. Nije napao ni Hilari Klinton ni medije, svoja dva omiljena cilja. Nije ni produbljivao jaz između Demokrata i Republikanaca, čak je pozvao zakonodavce da zajedno rade za američki narod. No, iako početak i kraj njegovog veoma dugog govora sa fokusom na privredi i američkom ponosu zvuče nešto svjetlije, srednji dio govora je bio poprilično mračan.

Posebno je u dijelovima u kojima je govorio o imigraciji prikazao jednu zastrašujuću sliku Amerike kao žrtve legalne i ilegalne imigracije. Trampov prikaz imigranata koji ugrožavaju obične Amerikance dosegao je najnižu tačku kada se poslužio ljudskim bolom u političke svrhe. Baš kao i za vrijeme predizborne kampanje, on je skrenuo pažnju na roditelje u publici čiju djecu su ubili članovi bandi koji nisu bili registrovani imigranti.

Fokus na imigraciju

Zanimljivo je da je dio govora posvećen imigraciji bio najdetaljniji. Tramp je ponovio svoju priču o četvorim stubovima reforme imigracionog prava: put do državljanstva za takozvane „sanjare", zid na granici, ukidanje lutrije za dobijanje Zelene karte i drastično smanjenje porodične migracije.

Ali rekao je i da imigranti mogu da dovedu neograničen broj daljih rođaka. To nije tačno. Samo članovi uže porodice – a ne dalji rođaci – mogu da dođu o trošku građana ili onih koji imaju Zelenu kartu.

Važno je da Tramp ne samo što je povezao ilegalnu imigraciju sa kriminalnim nasiljem, već je i dva osnovna puta da se legalno uđe u SAD – lutriju za dobijanje Zelene karte i porodičnu migraciju – povezao sa terorizmom.

I dok je Tramp riječju „kompromis" označio svoju ponudu da se „sanjarima" omogući dobijanje državljanstva udruženu sa drastičnim smanjenjem legalne migracije, njegovo slikanje Amerike kao države koju ugrožavaju migranti ne ostavlja mnogo prostora za kompromise sa Demokratama kada je riječ o toj temi.

Trampov fokus je na zaštiti Amerikanaca od navodne prijetnje koju predstavljaju sve vrste doseljenika, kao i na njegovom ponovnom slikanju Amerike pod ekonomskom opsadom drugih zemalja koje koriste nepravedne metode trgovine na štetu američkih radnika. To je funkcionisalo za vrijeme predziborne kampanje kao sredstvo za mobilizaciju birača – i funkcioniše i danas.

Anatema na naciju imigranata

A ono što želi da pominje što manje je Rusija o kojoj se izvještava da se miješala u izbore u SAD i da je možda bila povezana sa Trampovom predizbornom kampanjom. Rusija je pomenuta samo jednom. Kina je pomenuta tri puta a riječ „demokratija" – nijednom.

Trampov prvi govor o stanju nacije će sigurno biti dobro primljen među njegovim biračima i imaće odjeka u dobrom dijelu Republikanske stranke, ali njegov duboko nativistički ton i slikanje zemlje pod opsadom su anatema za svakoga ko smatra da su SAD imigrantska nacija i ko vjeruje u njen moto E pluribus unum („Mnogi čine jednoga")

No, govor je imao bar jeda koristan efekat: konačno bi trebalo da ućutka sve besmislene priče o Trampu kao potencijalnom „ujedinitelju" ili o tome da će on početi rad na novi način.