Tragovi prošlosti BND-a | Politika | DW | 02.04.2016
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Tragovi prošlosti BND-a

Kada neka tajna služba dospije u novinske članke, to uglavnom nije dobar znak. Njemačka služba BND o tome može da napiše čitave romane. Ponekad, ipak, ima razloga i za slavlje. Recimo na 60-godišnjicu osnivanja.

Kako napisati nešto pozitivno o njemačkoj Saveznoj obavještajnoj službi? To je nimalo lak zadatak. Skoro nemoguć. Ali to leži u samoj prirodi stvari. Na kraju krajeva, BND sa maksimalnom diskrecijom sakuplja informacije o inostranstvu, „od velike spoljnopolitičke i bezbjednosne važnosti za Saveznu Republiku Njemačku“, kako stoji u prvom paragrafu zakona o BND-u. Služba sa sjedištem u Pulahu, pored Minhena, sa svojih oko 6.500 saradnika, radi u tajnosti. Što je tajnost veća, to je bolje – bar teoretski. Ali stvarnost je drugačija. Skandali se poput crvene niti provlače kroz istoriju BND-a, osnovanog 1. aprila 1956. godine.

Kada se bolje pogleda, vidi se da je ta nit u stvari smeđe boje (boja koja u Njemačkoj asocira na naciste, prim. ur.), jer zapadnonjemačka obavještajna služba ima duboke personalne korijene u nacističkom vremenu. Šef preteče BND-a, „Organizacije Gelen“, bio je general Vermahta. Za vrijeme Hitlera, Rajnhard Gelen bio je zadužen za istok. Prema mišljenju okupacionih snaga SAD, on je bio predodređen za posao nadgledanja Sovjetskog saveza i njegovih sfera uticaja. Pionirski rad se za Gelena isplatio – postao je prvi predsjednik BND-a i na tom mjestu ostao sve do 1968. godine. U to vrijeme u službi je bilo nekoliko stotina ljudi sa nacističkom prošlošću.

Fuerstenau Marcel

Marcel Fuerstenau

Rad na crno

Nešto pozitivno? Još šezdesetih godina, prema navodima BND-a, iz službe je otpušteno oko 70 službenika zbog učešća u ratnim zločinima. Međutim, otvorenost u suočavanju s jednim od najcrnjih poglavlja istorije, obavještajnoj službi još uvijek teško pada. To u velikoj mjeri dokazuju različiti izvještaji BND-a i Nezavisne komisije istoričara (UHK) koja je formirana 2011. godine, a koja je za zadatak imala da obradi vrijeme do 1968. godine, dakle i eru Gelena. Najveći spor se vodi oko toga da li bi i koja imena bivših službenika i agenata smjela javno da se saopšte.

Tek je u ujedinjenoj Njemačkoj po prvi put usvojen Zakon o Saveznoj obavještajnoj službi. Drugim riječima, BND je 34 godine radio nelegalno – u užem smislu. Otada poslanici Bundestaga, kroz Parlamentarni kontrolni odbor (PKGr) mogu da kontrolišu rad tajnih službi. Sastaju se, naravno, tajno u prostoriji bezbjednoj od prisluškivanja, ali često smatraju da su loše informisani ili namjerno prevareni. To je iskustvo koje se ponavlja od 2013. godine i tzv. NSA-afere.

NSA-afera

Parlamentarni kontrolni odbor Bundestaga ponovo se bavi BND-om. Služba je pomagala svojim SAD partnerima u globalnom špijuniranju telekomunikacija, zloupotrijebivši pritom njemačko pravo. Otkriveno je da su prisluškivane brojne evropske vlade i institucije, pa i njemačke. O svim tim radnjama još uvijek se ništa u svijetu ne bi znalo da nije bilo zviždača Edvarda Snoudena. Sredinom marta, njemački ministar spoljnih poslova Frank-Valter Štajnmajer odgovarao je pred Anketnim odborom Bundestaga za istragu NSA-afere. BND je njemu bio podređen.

Na pitanja poslanika Bundestaga morao je da odgovara i Gerhard Šindler, predsjednik BND-a od 2012. godine. O praksi njegove službe koja je kršila zakon, rekao je da – nije znao ništa. Odluku savezne vlade da pooštri zakon o obavještajnoj službi, Šindler je pozdravio. Ubuduće je tako trebalo da se zabrani špijuniranje prijateljskih zemalja u Evropi. „Šta jedna obavještajna služba smije, a šta ne smije, zapravo je moralo odavno da se razjasni“, čudio se šef BND-a nedavno u intervjuu za agenciju DPA.

Slučajevi Murat Kurnaz i Kaled El-Masri

Anketni odbor Bundestaga za istragu NSA-afere samo je jedan od novih primjera koji se tiče BND-a. Ranije teme bili su prisluškivani novinari i otmica optuženih za terorizam od strane američkih tajnih službi. Posebnu pažnju privukla je sudbina Murata Kurnaza i Kaleda El-Masrija. Oni su u okviru međunarodne antiterorističke borbe dospjeli pod lupu tajnih službi. Jedan je završio u američkom logoru Gvantanamo, drugi je odveden u Avganistan. Obojica su bili nevini. Ostaje nejasno kakvu je ulogu u svemu tome imao BND.

S obzirom na sve te priče, vijesti o propustima i sabotažama u vezi sa izgradnjom novog sjedišta BND u Berlinu djeluju skoro kao vic: voda koja je procurela napravila je milionska šteta. To se dogodilo u martu 2015. godine. Buduća centrala, nedaleko od sjedišta vlade, tako će biti još skuplja – više od milijardu evra košta selidba iz Pulaha u njemački glavni grad.

Strahovito

Kada sve bude gotovo, trebalo bi da postoji i centar za posjetioce, u kome će posjetioci „moći da se informišu o radu i zadacima obavještajne službe“. Ta vijest može se pronaći na internet stranici BND-a. Na njoj su i podaci o aktuelnoj izložbi o njemačkoj stranoj obavještajnoj službi koja se može vidjeti u Vašingtonu, Drezdenu i Hamburgu. Tu je i foto-dokumentacija Martina Lukasa Kima, čiji naslov odgovora 60. godišnjici BND-a: „STRAHOVITO – Savezna obavještajna služba 1956-2016“.

Preporuka redakcije