1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Tragom Berlinskog zida

Jedva da se još nešto može vidjeti

default

Drveni krstovi pored Berlinskog zida

Početkom Augusta prije 46 godina u Moskvi su se sastale tadašnje vodje komunističkih partija Istočnog bloka. Oni su tom prilikom donijeli odluku da se granice izmedju Istočne i Zapadne Njemačke, odnosno izmedju istočnog i zapadnog Berlina zatvore. 12. Augusta 1961. potpisao je bivši predsjednik DDR-a Walter Ulbricht naredbu o zatvaranju granica. Dan nakon toga dakle 13. Augusta vojska zatim policija te ostale grupe su započele gradnju Berlinskog zida. Granično područje oko zapadnog Berlina se sastojalo od 157 kilometara duge bodljikave žice te betonskog zida prosječne visine od 3 metra i 6O centimetara, kao i od žice koja je bila priključena na električni napon, potom od stražarskih kula te ostalih stražarskih mjesta. Berlin je na taj način bio podijeljen gotovo 3O godina. Kako danas izgledaju ostaci Berlinskog zida u glavnom njemačkom gradu ?

Maglovito augustovsko jutro u ulici Bernauer. Prolazi jedan tramvaj a buka od gradjevinskih radova miješa se sa zvukom zvona Kapele pomirenja. Dvojica turista sa velikim ruksacima idu niz ulicu, u ruci - turistički vodič. Prije se zid protezao sredinom Bernauer strasse a danas od njega tamo stoji samo jedan komad, velik i siv. Posjetiocima pri tom nije potrebno mnogo fantazije kako bi se vratili u vrijeme podjele ovog grada. Jedna od njih kaže:

"Bojim se i čak ne mogu ništa da kažem, šokirana sam”.

Turisti tijesno zbijeni stoje na platformi spomenika koja je predvidjena za gledanje te odozgo promatraju ostatke zida. Mladi ga vide prvi put dok se onim starijim vraćaju slike iz prošlosti. Posjetilac:

”Mogu se tačno sjetiti slika sa vojnicima koji preskaču bodljikavu žicu (i to u vrijeme gradnje zida sa istoka ka zapadu – opaska autora priloga) te uvijek iznova vijesti o tome da je neko ubijen. Čovjek ne može ni zamisliti da su to bili njegovi zemljaci, Nijemci – koji su jedni na druge pucali".

16-godišnja Sabrina se spustila sa stražarske kule i razgleda tamošnju izložbu – filmovi, fotografije te tonski dokumenti o vremenu gradnje zida. Kada je zid pao Sabrina nije bila ni rođenja. A sada ova učenica pokušava da zamisli Berlin kao podijeljen grad i to smatra zastrašujućim:

”Ako se tu pokušalo preći na drugu stranu i da je čovjek mogao onda da bude ubijen, da ljudi nisu mogli da žive onako kako su htjeli i da su bili prisiljeni da tu ostanu – da"!

Većina turista se čudi da je od zida ostalo malo toga. Oni u gradu naime još uvijek traže tragove njegovih ostataka. Na sreću, kaže istoričarka Gabriele Camphausen ispred ”Udruženja Berlinski zid”:

"To napokon nisu bili strani turisti koji su sa svojim upornim pitanjima - Gdje još mogu vidjeti zid ? – probudili berlinske i druge njemačke političare. S tim u vezi se jedno mora reći: Tokom devedesetih godina zanimanje politike da se bilo šta uradi po pitanju istorijata zida je bilo izuzetno malo".

Kada je zid 1989. otvoren i malo kasnije srušen, uslijedilo je vrijeme distanciranja od tog bolnog dijela njemačke poratne istorije. To je jedan od razloga zbog čega su u Berlinu samo još na nekim mjestima ostali sačuvani ostaci zida. No to nisu samo beton i bodljikave žice, kaže Gabriel Camphausen, nego zapravo spoznaja o istoriji zida:

"Ja vjerujem da što više vrijeme prolazi, da mi otvaramo nova vrata, nove prozore u našim glavama. Otvaraju se prostori za nova pitanja, već i samo zbog toga što se to više direktno ne odnosi na nove generacije. No to ne znači da su one nezainteresirane. One postavljaju pitanja koja nam možda ne padaju na pamet ili su za nas pomalo tabuizirana”.

Možda je zbog toga berlinski Senat upravo sada donio odluku da poveća te iznova oblikuje ovaj mali ali itekako posjećeni spomenik u ulici Bernauer – 46 godina nakon podizanja zida te 18 nakon njegovog rušenja.