1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Tračak nade za Siriju

Iako je dogovor o prekidu vatre nejasan, on ipak daje nadu da će se krvoproliće u Siriji okončati. I bez obzira na to da li će taj sporazum zaista i zaživjeti, jedna zemlja pokazala je svoju snagu, smatra Mihael Knige.

Velike sile sa SAD i Rusijom na čelu, postigle su dogovor o prekidu neprijateljstava u Siriji i omogućavanju humanitarnim organizacijama pristup u opkoljene oblasti u toj zemlji. Međutim, prema riječima diplomata, još uvijek je pod znakom pitanja da li će se dogovor i ispuniti.

Uoči početka pregovora, američki državni sekretar Džon Keri zahtijevao je hitan prekid vatre, a njegov njemački kolega Frank-Valter Štajnmajer očekivao postizanje napretka u pregovorima. Ono što je proizašlo iz pregovora, koji su trajale mnogo duže nego što se očekivalo, nije ni jedno ni drugo.

Umjesto toga, Međunarodna grupa za podršku Siriji (ISSG) složila se da se humanitarnim organizacijama u toku ove sedmice dozvoli pristup opkoljenim oblastima i izrade „modaliteti“ za „prekid neprijateljstava“ u roku od nedjelju dana. Ovo drugo, zadatak je novoformirane Radne grupe, sa SAD i Rusijom na čelu.

Nejasni detalji

Ako vam sve ovo zvuči prilično nejasno, onda je to zato što to tako i jeste. Detalji o tome kako sve to izvesti u tako kratkom vremenskom roku, nisu uopšte jasni. Recimo, termin „prekid neprijateljstava“ mnogo je manje jasan koncept od „prekida vatre“ koji je zahtijevao Keri.

Deutsche Welle Michael Knigge

Michael Knigge, DW

Nejasno je, dakle, kada će, i da li će, Rusija prekinuti vazdušne napade, na primjer one oko Alepa. Okončanje bombardovanja ključni je preduslov za dostavljanje humanitarne pomoći ugroženom civilnom stanovništvu širom zemlje.

Šta više, čak i da sve to može da se pretoči u realnost na terenu, to ne znači, kao što smo vidjeli u Ukrajini, da će se primirje održati toliko da bi se postiglo održivo političko rješenje. Pored toga, prekid neprijateljstava jednostavno zamrzava sukob – a time i trenutni odnos snaga na terenu. To je sumorna perspektiva, ne samo imajući u vidu sirijskog vladara Bašara al Asada, već i većinu drugih aktera u zemlji.

Bez obzira na sve, krhki sporazum postignut u petak (12.2.) i dalje je najbolji i jedini mogući kada su u pitanju nastojanja da se krvoproliće u Siriji okonča. S obzirom na trenutne geopolitičke okolnosti u vezi sa sirijskim sukobom – SAD koje se snebivaju da nešto urade i tako ostavljaju dovoljno prostora samopouzdanoj Rusija da taj prostor ispuni – dogovor postignut na noćnom zasjedanju djeluje kao opcija koja ima najviše šansi za uspjeh.

I bez obzira na to da li će ono što je na papiru postati stvarnost, jedna strana u minhenskim pregovorima već je postigla važan poen: Rusija. Time što zajedno sa Vašingtonom predsjedava Radnoj grupi za okončanje neprijateljstava, Kremlj je postigao ono što je oduvijek želio, a to je da bude posmatran kao jednak SAD-u na međunarodnoj sceni, bar kada je riječ o Siriji.

Sudeći prema ishodu pregovora, Vašington je to prihvatio. Nadajmo se, radi sirijskog naroda, da je to cijena koju vrijedi platiti.

Preporuka redakcije