„Tokio Hotel“ – Superzvijezde iz Magdeburga

Bill i Tom Kaulitz - dvojica braće blizanaca - prvi put su javno izašli na scenu kada su imali svega 9 godina i to zahvaljujući njihovom očuhu koji ih je tada, uočivši da su dječaci muzički nadareni, pogurao. Na jednom od tadašnjih koncerata Bill i Tom su upoznali ostale, odnosno sadašnje članove banda.

Grupa je pod imenom „Devillsh“ svirala u jednom lokalnom klubu i nastupala tu i tamo na nekim natjecateljskim koncertima.

Prvi album "Tokio Hotel" je u studiju pripremao dvije godiine

2003. Bill je pjevajući na castingu jedne privatne TV-stanice upoznao muzičkog producenta Petera Hoffmanna. I onda je dvije pune godine „Tokio Hotel“ sa cijelim timom producenata radio u studiju na svom prvom albumu. Njemački magazin za tinejdžere „Bravo“ objavio je još prije prije izlaska albuma priču o ovom kvartetu pod imenom „Deutschlands neue Superstars“. Njihov singl koji se zvao „Durch den Monsun“ -„Kroz Monsun“ – i postao je broj 1 na mnogim top-listama. Kako je kazao tada 15-godišnji Bill san je počeo da se ispunjava: „To je totalno novo za nas i naravno radujemo se zbog toga kako nam dobro ide. Imali smo nevjerovatnu sreću jer dolazimo iz Magdeburga. I teško je onda naići na prave ljude. Imali smo nevjerovatnu sreću da smo prije dvije godine upoznali jednog producenta.“

Njihove pjesme su na početku uglavnom bile lagane i melanholične a onda bi se u refrenima prolamale gitare. Magazin „Der Spiegel“ je sound ovog banda opisao kao „Nirvana za tinejdžere“. Posebno su oduševljene curice koje vrište na koncertima a razlog za to je njihov idol: Bill. Za razliku od ostalih stereotipnih bandova koji obično pjevaju pjesme tipa „hippy-happy-shake“ ili „I love you love me love“ i tome slično, tekstovi grupe „Tokio Hotel“ oslikavaju stvarni život. Dijelom su i autobiografski.

Sa albumom "Zimmer 483" "Tokio Hotel" je nakon Njemačke osvojio svijet

Sa drugim albumom pod imenom „Soba 483“ „Tokio Hotel“ je osvojio dobar dio svijeta: Austriju, Švajcarsku, Francusku i Holandiju. Uslijedile su Velika Britanija i Rusija. Čak je jedna ruska TV-stanica javila da je kako se pojavio „Tokio Hotel“ poraslo zanimanje za njemačkim jezikom u Rusiji. U Israelu je pet hiljada njihovih obožavatelja potpisalo peticiju da „Tokio Hotel“ mora tamo da nastupi uživo.

U međuvremenu se pojavilo i englesko izdanje njihovog albuma. Uspjeh je bio senzacionalan. Marketinška mašina dobro funkcionira. Danas naprimjer postoje satovi-budilice „Tokio Hotel“, MP3-playeri, njihov potpis se nalazi čak i na jednoj kolekciji cipela. Nema kraja uspjehu. Bill o tome kaže: „Ako približno ovako bude dalje išlo kao sada, onda ćemo mi biti najsretniji ljudi na svijetu.“