To mora da je ljubav

Prije šesnaest godina pet mladića je bilo u grupi. Nakon eksplozije bombe, četvorica su poginula a jedini preživjeli Nermin Šako, ostao je bez vida. Imao je 21 godinu i veliku ljubav. „ Zabavljali smo se od osmog razreda osnovne škole. Bila je to velika ljubav. Čak mi je i u vojsku dolazila“ – govori Nermin.

Kada se nakon liječenja u Engleskoj, Njemačkoj i Iranu slijep vratio kući, djevojka ga je odbila. „Počela ja postavljati glupa pitanja i ucjenjivati me. Nisam htio pristati po cijenu da se nikada ne oženim“.Međutim, sudbina mijenja tok događaja. Sadija je cijelo vrijeme gajila simpatije prema Nerminu. Jednom je proročanski rekla kako bi voljela biti s njima čak i da je slijep i kada ga niko ne bi htio!

U međuvremenu, njena sestra udaje se u Nerminov komšiluk. Sadija je, posjećujući sestru uspostavila kontakt sa Nerminom. „On sjedi onako snužden, i u razgovoru kaže kako ga neće niko. Evo, hoću te ja!“ – smiju se Sadija i Nermin dok se sjećaju kako je sve krenulo. Nakon mjesec dana zabavljanja, sklopili su brak.

Danas sretno žive i imaju dvije djevojčice, Sabihu (11) i Sadetu (7). Nermin otkriva da je Sadijin rođendan 15. februara a da će prsten kao poklon uručiti dan prije, za Valentinovo.