1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

"Tko u Njemačkoj radi ne boji se gladi"

Nezaposlenost nije samo problem u BiH. Hrvatska također bori borbu s velikom nezaposlenošću. Tako mnogi trbuhom za kruhom odlaze u inozemstvo raditi. U Njemačku godišnje odlazi oko 5.000 hrvatskih nezaposlenih građana.

Radnici iz Rumunjske na gradilištu u Njemačkoj

Na njemačkim gradilištima nerijetka slika: radnici iz istočne i jugoistočne Europe

Antonije, 22-godišnji mladić iz okolice Sinja, protekle dvije godine radi u Njemačkoj na poslovima varenja, bravarije i cjevarije. Kaže da je zadovoljan jer se radi, ali i zaradi. U Njemačku je otišao sa srednjom elektrotehničkom školom kako bi zaradio za BMW, a za koji dan vraća se na sljedećih 18 mjeseci u malo mjesto pokraj Dresdena gdje

Gradilište u Frankfurtu

Gradilište u Frankfurtu, gradu u koji i mnogi hrvatski građani dolaze raditi

ga čeka satnica od 17 eura „na ruke“, plaćeno zdravstveno i mirovinsko osiguranje. „U ovoj mojoj branši može se zaraditi do nekih tri tisuće eura mjesečno. Znači od dvije i pol do tri je početak, a kasnije se može doći i na dosta veće iznose. Ovisi sve koliko će se netko snaći i koliko je sposoban za napredak, ali treba imati i nešto sreće“. kaže Antonije.

Svi žele ići van

Ovaj mladić radi za jednu hrvatsku tvrtku koja posluje u Njemačkoj. Prije nego je otišao, prošao je tečaj za varioca, a onda su ga jednoga dana i pozvali. Prvi dojam je bio takav da se poželio čim prije vratiti kući, no danas ne bi imao ništa protiv da mu Njemačka postane drugi dom. Kaže da je protekle dvije godine dobio sve ono što su mu ugovorom obećali, neugodnosti nikada nikakvih nije imao. Kad se vrati u sinjski kraj često čuje rečenicu – ima li posla i za mene? „Zadnju godinu sve češće me prijatelji, poznanici, kolege pitaju može li se doći u Njemačku raditi. Svi žele ići van. Ne mora to biti Njemačka, postoje i druge države gdje su mogućnosti bolje nego ovdje kod nas.“, priča Antonije.

Ž ene se bolje snalaze me đ u š parogama i jagodama“

Anica Franjić iz Đakova od 1996. godine sezonski radi u Njemačkoj. Šparoge, jagode, krumpir i luk ono su zbog čega svakog proljeća na četiri mjeseca napušta kuću. Prvih deset sezona radila je kod jednog poslodavca, a posljednjih godina kod drugog u okolici Darmstadta, nedaleko od Frankfurta, zajedno s još tridesetak žena, uglavnom iz Đakova i okolice i pokojom iz Rumunjske. „Ne ganja nas, ne hoda za nama po njivi, nije bezobrazan i može se lijepo zaraditi. Naradimo se, ali se i zaradi“, priča Anica.

Berba šparoga

Đakovčanke svake godine idu u Njemačku vaditi šparoge

Kako izgleda dan u polju? Radi se od šest do jedan, potom slijedi odmor do tri sata i povratak u njivu do večeri. „Satnica nam je 4 eura i 30. Imamo tri obroka i stan. Koliko sati odradimo, toliko je naše čisto. Kad kažeš 4 eura i 30 zvuči malo, ali ako ostaneš dva, tri mjeseca nakupi se sati i opet bude lijepo. Svi budemo zadovoljni kad idemo kući.“ Priča da je interes za takvim i sličnim sezonskim poslovima u đakovačkom kraju prilično velik.

Prošle sezone išla je zajedno sa dvadeset i dvije žene i djevojke u dobi od 19 do 58 godina, a mogla je popuniti još dvije takve grupe jer ju ljudi često zovu i pitaju – ima li mjesta, možeš li me ubaciti? Više voli povesti žene nego muškarce jer kaže da one lakše prihvaćaju rad među šparogama i jagodama. Kad je prvi put krenula mislila je ići jednu sezonu, dvije, no tako je ostalo i do danas, kada u svojoj 53. godini, namjerava i ovog proljeća na put u Njemačku. Iako osobno nije imala neugodnih iskustva, vraćajući se autobusom kući mogla je čuti priče žena koje poslodavci nisu platili onoliko koliko su bili obećali. Događalo se da su umjesto po satu, žene plaćene po kilogramu pa još ako je njiva loša i vrijeme kišno, takva bude i zarada. Onima koji bi se okušali u njemačkim šparogama, Anica savjetuje – radi i šuti!

Njema č ka vapi za medicinskim sestrama

Na rad u Njemačku, bilo onaj sezonski ili na dulje vrijeme, moguće je otići na nekoliko načina. Najčešći put vodi preko bilateralnog sporazuma o zapošljavanju sklopljenog između Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) i Bundesagentur für Arbeit (Njemačke savezne agencije za zapošljavanje). Zahvaljujući sporazumu hrvatskim državljanima godišnje stoji na raspolaganju oko pet tisuća ugovora, a time i pripadajućih radnih dozvola i boravišnih viza potrebnih za odlazak u Njemačku, doduše u najvećoj mjeri za branje šparoga, jagoda, jabuka i ostalog voća i povrća. Prema posljednjim podacima HZZ-a prošle je godine na sezonskim poslovima u poljoprivredi i ugostiteljstvu kao i onima u rekreativno-zabavnim djelatnostima radilo 4.949 hrvatskih državljana. U prvom slučaju, u Njemačkoj je tijekom jedne godine moguće provesti šest, u drugom do devet mjeseci. Za takva zanimanja, u pravilu, se ne traži određena stručna sprema, već osnovno poznavanje njemačkog jezika, fizička sposobnost, iskustvo u poslu te dobra volja za rad.

Bolnički hodnik

Medicinskog osoblja nedostaje u Njemačkoj

U Njemačku je moguće otići i kao gostujući radnik te ondje ostati do najviše 18 mjeseci. Riječ je mahom o stručnom i jezičnom usavršavanju, za što godišnja kvota iznosi 500 radnih dozvola. Povrh gore navedenog, Njemačka nudi i određeni broj ugovora za medicinske sestre i medicinske tehničare kojima se nudi i mogućnost stalnog radnog odnosa, no za rad u zdravstvu potrebno je poznavati njemački jezik te imati položen stručni ispit. Zainteresirani za rad u ugostiteljstvu i poljoprivredi mogu se javiti u područnu službu HZZ-a, popuniti prijavni obrazac čime se natječu za ponude njemačkog zavoda za zapošljavanje, točnije Zentrale Auslands- und Fachvermittlung iz Bonna. Ostalima slijedi postupak selekcije, tj. razgovor s predstavnikom njemačkog zavoda, što se, u pravilu, odvija dva puta godišnje u Središnjoj službi HZZ-a u Zagrebu.

Pro č itajte na sljede ć oj stranici: Oprez g lavu čuva !