1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Tko smije, a tko ne smije ostati u EU?

Dugo je pregovarano, sada reformirani zakon o azilu dolazi u cijelu EU. Postupci provjere zahtjeva za azil bi trebali postati kraći i jedinstveni. Borcima za ljudska prava reforma ne ide dovoljno daleko.

14 godina su ministri unutarnjih poslova Europske unije, a nedavno i Europski parlament, pregovarali. Sada je na stolu cijeli svezak novih i prerađenih zakona, koji bi trebali postupak dobivanja azila u EU standardizirati i ubrzati. Ubuduće bi se o jednom zahtjevu za azil trebalo odlučiti već nakon šest mjeseci, dosad je to znalo trajati i do 24 mjeseca. Svake godine u zemljama Europske unije, prema navodima Europske komisije, oko 330.000 ljudi podnese zahtjev za azil. Priznaju se samo oni zahtjevi u kojima se može vjerodostojno dokazati da su podneseni zbog progona ili iz političkih i religijskih razloga. Po prvi put će u Europskoj uniji sada važiti da i transseksualci, homoseksualci i žene i djevojčice kojima prijeti žensko obrezivanje, mogu iz tih razloga dobiti azil. Za ljude, koji iz gospodarske nužde napuštaju svoju domovinu, nova pravila dobivanja azila izričito ne važe. U Europskoj uniji se godišnje odobri 70.000 zahtjeva za azil. Izglede za uspjeh i ostvarivanje prava na azil ima 25 posto onih koji podnesu molbu za azil.

"Poboljšanje za potražitelje azila"

Dosad su se šanse za dobivanjem azila razlikovale od zemlje do zemlje. I to se sada treba standardizirati. Za potražitelje azila, koji stižu u sredozemne EU zemlje, mogu se očekivati konkretna poboljšanja, smatra socijaldemokratska zastupnica u Europskom parlamentu, Birgit Sippel, koja je zadužena za pitanja azila.

Birgit Sippel (SPD)

Birgit Sippel (SPD)

"To se odnosi na konkretnu stambenu situaciju, posebni smještaj i pravnu situaciju maloljetnih potražitelja azila. Postoje i jasne odrednice za potražitelje azila, kojima je potrebna pravna pomoć. Njima se mora pojasniti aktualna situacija, na jeziku koji razumiju", kaže Birgit Sippel u razgovoru za Deutsche Welle. 

"Svatko tko uđe u EU, svejedno odakle, ima pravo podnijeti zahtjev za azil i ima pravo na to da se prema njemu postupa na ljudski dostojanstven način", kaže glasnogovornik Europske komisije za unutarnja pitanja, Michele Cercone. Zemlje članice EU-a ubuduće moraju ispuniti minimalne standarde kad su u pitanju prihvatni domovi za azilante. U mnogim zemljama se potražitelji azila uhićuju. Razlozi za uhićenja će se, prema novim pravilima, proširiti. Ukoliko postoji opasnost od bijega azilanta ili se njegov identitet i zemlja podrijetla ne može utvrditi, onda ga se može uhititi. I maloljetnici se pritom smiju držati u pritvoru u prihvatilištima.

Organizacija za izbjeglice "Pro Asyl" kritizira da bi time moglo doći do više uhićenja nego dosad. "Europa time normira bijednu praksu uhićenja i proširuje tu dramu", kazao je Karl Kopp iz organizacije "Pro Asyl" u razgovoru za DW već u ožujku ove godine, kad su se ministri unutarnjih poslova već bili dogovorili o reformi. Posebno problematično je bilo stanje u grčkim zatvorima za azilante, priznaje glasnogovornik Europske komisije, Michele Cercone: "Najveće brige nam zadaje još uvijek Grčka, gdje pomažemo nacionalnim ustanovama u poboljšanju situacije za potražitelje azila. Grčka dugo godina nije uopće imala funkcionirajući sustav dobivanja azila."

Izbjeglice u prihvatilištu u Grčkoj 2009.

Grčka ima velike probleme s izbjeglicama, pogotovo sa smještajem onih koji morskim ili kopnenim putem dolaze u tu EU zemlju

Princip da potražitelji azila zahtjev podnose u onoj EU zemlji, u koju su prvo došli, ostaje važiti. To, prema irskom glavnom gradu nazvano pravilo se prema novom dogovoru primjenjuje kao "Dublin III". Potražitelji azila se ne raspoređuju prema nekom ključu na sve zemlje EU-a, ali se jedan podnositelj zahtjeva za azil sada može protiviti tomu da ga se, primjerice, prebaci iz Njemačke u Grčku.

Južne zemlje EU-a jače opterećene

Sredozemne zemlje EU-a, u koje mnoge izbjeglice stižu morskim ili kopnenim putem, tražile su od sjevernih zemalja kvotno reguliranje, ali se nisu mogli izboriti za to. Birgit Sippel, stručnjakinja za pitanja azila iz redova socijaldemokrata u Europskom parlamentu, to smatra nepravednim. Njemačka i sjeverne zemlje Europske unije bi mogle više toga učiniti na polju postupka dobivanja azila, kaže ona. "Problem zemalja na rubu EU-a je da veliki valovi izbjeglica pristižu uvijek u Sredozemlje i na tursko-grčku granicu. Kod nas u Njemačku dolaze one izbjeglice izvan tih velikih priljeva. Broj izbjeglica se uvijek mora promatrati u odnosu prema veličini zemlje, broju stanovnika i gospodarskoj moći", kaže Birgit Sippel za DW.

Najveće apsolutne brojke podnositelja zahtjeva za azil, prema navodima europskog statističkog ureda Eurostat, trenutačno imaju Njemačka, Francuska, Švedska, Velika Britanija i Belgija. U Njemačku mnogi potražitelji azila dolaze zrakoplovom. Njemački ministar unutarnjih poslova, Hans-Peter Friedrich, se stoga uspio izboriti da ostane važiti postupak koji se odnosi na zračne luke. Tako se i dalje jasno neopravdani zahtjevi za azil mogu odbiti već u tranzitnom prostoru zračne luke. Potražitelji azila se time čim prije šalju nazad u zemlje podrijetla. Međutim, nova pravila im omogućavaju makar da se žale pred sudom zbog postupka u zračnim lukama. Europski sud za ljudska prava je nedavno presudio da djeca izbjeglice, koja su bez pratnje odraslih, mogu podnijeti zahtjev za azil, ne samo u zemlji u koju su došla, već svugdje u Europskoj uniji. Za njih ne važi pravilo "Dublin III".

Sirijske izbjeglice u brodu u Grčkoj

Za djecu bez roditeljske pratnje važe druga pravila

Azilanti sada mogu ranije početi raditi

Ubuduće bi azilanti mogli raditi već nakon devet mjeseci boravka u zemlji koja im je dala azil. Dosad su morali čekati najmanje 12 mjeseci. Mnogi azilanti su, prema mišljenju EU ministara unutarnjih poslova, voljni i u stanju zaraditi za život. Inače bi azilanti ubuduće trebali dobivati istu socijalnu pomoć kao i EU građani, ali pritom nemaju pravo na novac, već mogu dobivati bonove za nabavku hrane ili odjeće. Azilanti imaju i pravo na medicinsko i psihološko zbrinjavanje ukoliko su, primjerice, traumatizirani zbog mučenja ili progona. 

Od 2000. godine se otisci prstiju potražitelja azila pohranjuju u posebnoj bazi podataka. Time se želi spriječiti ponovno podnošenje zahtjeva jedne osobe ili ponovni ulazak potražitelja azila koji su prethodno odbijeni. Baza podataka, nazvana "Eurodac", bi ubuduće trebala koristiti i policija pri potrazi za počinitelja kaznenih djela. Podaci onih koji su dobili azil se u toj bazi podataka pohranjuju tri godine, onih koji su odbijeni deset godina.

Autori: Bernd Riegert / Marina Martinović

Odg. urednica: Jasmina Rose

Preporuka redakcije