Tko se krije iza atentata u Ukrajini?

Eksplozija bombe ispred zgrade privatne ukrajinske televizije "Espresso" u Kijevu 25. listopada je ponovno pokazala da se u Ukrajini vrše politički motivirani napadi. Parlamentarni zastupnik Ihor Mozijčuk je pritom ozlijeđen, njegov tjelohranitelj i još jedna osoba su smrtno stradali. Proteklih godina su učestali takvi napadi u Ukrajini. Među žrtvama tih napada je, između ostalog, i novinar Pavel Šeremet koji je ubijen u ljeto 2016. bombom postavljenom na njegov automobil. Na taj način je godinu dana kasnije ubijen u Kijevu Pavlo Šapoval, šef jedne specijalne postrojbe ukrajinske tajne službe. Autobombama su ubijeni i uposlenici Sgurnosne službe Ukrajine (SBU), ali i "kriminalni autoriteti", na primjer Timur Mahauri koji je prema navodima ukrajinskog Ministarstva unutarnjih poslova "veoma poznat u kriminalnim krugovima" te važi kao "osobni neprijatelj" predsjednika ruske autonomne republike Čečenije Ramzana Kadirova.

Atentati su vršeni i ručnim granatama, na primjer u prosincu 2014. na tadašnjeg zamjenika predsjedatelja parlamenta Andrija Parubija koji, međutim, nije ozlijeđen. A bivši zastupnik ruske Dume Denis Voronjenkov, koji je pobjegao u Ukrajinu i u Kijevu važio kao važan svjedok za prisutnost ruskih trupa u Ukrajini, ubijen je pucnjima iz pištolja.

Promatračima nedostaje dostatnih dokaza

Slučaj Voronjenkov je jedan od rijetkih u kojima su ukrajinski istražitelji javnosti dali detaljan uvid u zločin. Glavni državni odvjetnik Jurij Lucenko je uvjeren u to da je ubojstvo planirala ruska tajna služba. No, u većini slučajeva istražitelji dosad nisu mogli dati odgovor na pitanje tko se krije iza napada. Prema navodima ukrajinskih vlasti se generalno većina politički motiviranih napada iz proteklih godina u prvom redu provjerava na tragu koji vodi u Rusiju. Savjetnik ukrajinskog ministra unutarnjih poslova Anton Heraščenko je u pogledu mogućeg sudjelovanja Rusa u tim napadima rekao: "S početkom hibridnog rata Rusije protiv Ukrajine je to kod nas postalo svakodnevno." Neposredno nakon najnovijeg atentata je zastupnik Ihor Mozijčuk na Facebooku napisao da oni koji vuku konce u slučaju pokušaja njegovog ubojstva sjede u Moskvi.

Međutim, izjave ukrajinskih istražitelja i političara o ruskim nalogodavcima u tim slučajevima, bez da pritom iznesu dostatne dokaze, nailaze na kritike. U srpnju 2017. je šef "Odbora za zaštitu novinara" (CPJ) Joel Simon kazao kako ukrajinski istražni organi nasuprot brojnim izjavama nisu pružili nikakve dokaze o mogućem ruskom tragu u slučaju ubojstva novinara Šeremeta. "Godina dana nakon zločina nemamo dokaza", naveo je Simon u jednom izvješću o istrazi tog ubojstva. 

Stručnjaci upozoravaju od generaliziranja

I ukrajinski stručnjaci sumnjaju u to da se Rusija krije iza svih tih napada. Tako kriminalistica Anna Maljar u slučaju Mozijčuk upozorava da je još rano govoriti o političkim komponentama. Osim toga, nije ni jasno je li taj parlamentarac uopće bio cilj atentata. Eksplozija ispred zgrade televizije je mogla biti usmjerena protiv tog političara, ali i protiv novinara ili vodstva televizije, poručuje Maljar.

Oleksandr Skipalskij, bivši zamjenik šefa ukrajinske tajne službe SBU, čak vjeruje da Mozijčuk za ruske tajne službe "nije interesantan". Prema Skipalskijevim riječima izvedba atentata upućuje na to da se iza njega ne krije Ruska Federacija. "Da su Rusi Mozijčuka htjeli ubiti, onda bi to i uspjeli, bez da u to uvlače druge ljude", kaže Skipalskij. 

Prema navodima stručnjaka, u mnogim slučajevima je nemoguće dokazati sudjelovanje ruskih tajnih službi. Stoga su izjave o tome često samo špekulacija, kažu stručnjaci, ali istovremeno upozoravaju i da se ne smije olako shvatiti činjenica da se ruske tajne službe u Ukrajini osjećaju kao kod kuće. "U tim istaknutim slučajevima još nema sudskih presuda i ne može se ništa konačno reći. Istovremeno neki faktori opravdavaju slutnje", kaže Maljar. Ona smatra da na rusko sudjelovanje u napadima ne upućuje samo sukob između Moskve i Kijeva već i sveobuhvatna mreža ruskih agenata u Ukrajini. To je seže, navodi ta kriminalistica, sve do u SBU koji nakon raspada Sovjetskog Saveza još uvijek nije kadrovski obnovljen.