Tko kime manipulira?

Ministarstvo vanjskih poslova u Berlinu čak govori o ”medijskom ratu sa Talibanima” pred paralamentarno izjašnjavanje o produžetku njemačkog vojnog angažmana u Avganistanu. Ali Talibani nisu sami - oni imaju pomagače.

Prošle srijede u osam sati i 26 minuta agencija reuters je javila iz Kabula: ”Čini se da je u Avganistanu otet jedan njemački novinar.” U vijesti se dalje kaže da je to izjavio jedan glasogovornik istočnoavganistanske pokrajine Kunar. U 10 sati o 3 minute je agencija Assoschieted Press izvjestila o glasinama iz Kunara prema kojima bi bilo moguće da se radi o jednom novinaru njemačkog magazina Stern. Nekoliko minuta kasnije Stern objavljuje da je njihov novinar Christoph reuter želio provesti svoj odmor u Avganistanu, i da redakcija pokušava stupiti u vezu s njim. Pritom se u vijesti nije zaboravilo napomenuti da će u novom broju Sterna izaći jedna reportaža o Avganistanu koju je novinar završio prije odlaska na odmor. Iza toga ministarstvo vanjskih poslova u Berlinu objevljuje oprezno da pokušavaju utvrditi stanje stvari.

U međuvremenu su njemački mediji već aktivirali svoje reportere, koji redovno, iz sata u sat, javljaju o tome šta se čuje, šta se naslućuje, šta kažu glasine. Kratko nakon 14 sati dolazi vijesti agencije AP iz Kabula: oteti njemački novinar ponovo se nalazi na slobodi. To je objavio guverner pokrajine Kunar. Njemačka agencija DPA u tom je trenutku već koristila formulaciju kako se po svoj prilici radi o Christophu reuteru iz Sterna.

U 15 sati i 33 minute stiže hitna vijesti DPA: pokrajinska vlada objavljuje da novinar nije Nijemac već Danac. Radi se o danskom novinaru avganistanskog porijekla. U istom trenutku – kakve li slučajnosti – Stern javlja da je upravo stigla SMS poruka Christopha Reutera, u kojoj on javlja da je sa njim sve u redu, on sjedi mirno u vrtu, a u pokrajini Kunar on nikada nije bio. Kasnije navečer javlja se da Danac afganistanskog porijekla uopće nije bio otet. To je posljednji preokret u ovoj drami – da ju je napisao neki pisac scenarija za film, to mu nitko ne bi otkupio.

Magazin Stern je, međutim, toga dana bio prisutan na svim kanalima – a tome je i sam doprinijeo. Od novine koja je stvarno zabrinuta za sudbinu svog novinara, normalno bi bilo očekivati mnogo suzdržanije ponašanje. Ovako su mehanizmi prebrzog i neprovjerenog izvještavanja o otmicama, kojima se inače i Talibani služe, ovaj puta radili u prilog Sterna.

Za njemačke medije ovaj slučaj trebao bi biti povod da se razmisli o primjerenosti u izvještavanju u slučajevima kada je stvarno stanje toliko nejasno. Ali to će po svoj prilici ostati samo neispunjena želja. Jer svijest o odgovornosti i suzdržanost se teško nameću u prvi plan naspram nastojanja da se u medijskoj utakmici zauzme što bolja pozicija, i pokupi što više slave izrazito brzim i dramatičnim izvještajima.