1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

„Tjeram zle duhove, skidam crnu magiju“

Iako je Beč ostao bez svog najpoznatijeg iscjelitelja „Pere Dabića“, tamošnji vidovnjaci još uvijek su na dobrom glasu. Oni nude razne usluge: gledaju u karte, proriču budućnost, liječe sve vrste bolesti.

default

Karte su jedno od pomagala kojima se vidovnjaci korsite

Gradska hektika jednog prohladnog jesenjeg poslijepodneva. Tramvaji, auta, taksisti, glasni trgovci i jedna gotovo neobjašnjiva slučajnost. Vidovnjakinja Kami stanuje u istoj onoj ulici u kojoj je stanovao i najpoznatiji bečki vidovnjak – vidovnjak Pera Dabić. Onaj Pera Dabić čiju je dugu, bijelu bradu ošišao Haški tribunal i ispod koje se pojavio niko drugi do Radovan Karadžić. Dabić je stanovao na broju 98, Kami stanuje na broju 92. Slučajnost koja ovu priču, već na samom njenom početku, ovija velom misterije. Baš kao što će možda zauvijek ostati misterija i odgovor na pitanje kako je vidovnjakinja Kami dobila moć.

„Meni je na prozor došao anđeo, Bog, Isus, šta ja znam, i ja sam dobila upozorenje, meni je zabranjeno recimo da gledam u šolju, jer to ne dolazi sa božije strane. Znači samo ono što je u meni, to je nešto što ima možda veoma malo ljudi, to što ja imam, to anđeli govore u tebi unutra, razumiješ!“

Skidanje crne magije

Vidovnjakinja Kami je onižeg rasta, ima dugu crnu kosu, jedan zlatni zub i žarko crvenim lakom lakirane nokte. Njen stan ukrašen je ikonama, na jednom zidu visi slika tajne večere, na drugom veliki križ. Kami pomaže u raznim situacijama, vraća voljenu osobu, skida crnu magiju, tjera zle duhove. Pri tome radi samo dozvoljenim metodama; liječi „blagim dodirom tijela, interpretira auru i geomantijska gledišta.“ Seanse koje, kako kaže, i samu iscjeliteljku znaju koštati energije.

„Zavisi ko vam dođe u kuću. Jer ima ih dosta koji na sebi imaju crnu magiju, ja ih odmah osjetim. I to ti oni sve ostave ovdje. I ako znaš to da ispoljavaš, to je u redu, a ako ne znaš to ti ostane sve od njih na tebi… dok ne crkneš.“

Vidovnjakinja Kami radi i sa bioenergijom, pri ovoj metodi ona raširuje prste obje ruke i dlanovima okrenutim prema tijelu, kruži oko „mušterije“; čemu se sada, protiv svoje volje, predaje i autor ovog izvještaja. „Imaš ti energiju“, objašnjava Kami, „jaku pozitivnu energiju i dosta si jak.“ No kako to često biva, šve što je lijepo zaista kratko traje, ako i ova medalja ima i drugu stranu. „Imaš pozitivnu energiju, ali kratko ti to traje. Možda takođe letiš ponekad. I ne smiješ da se izdaš. Ne treba da odustaješ, kad radiš nešto, treba da ideš do kraja.“

Beč privlači vidovnjake

Koliko vidovnjaka, nadriljekara, bioenergetičara, vračara i gatara živi u glavnom gradu Austrije; pouzdane informacije o tome ne postoje. Tražilica elektronskog telefonskog imenika pod pojmom „Heiler“ što bi u prevodu značilo „iscjelitelj“ pronalazi ravno 95 osoba. Reklame gatara i vračara mogu se naći i na zadnjim stranicama štampe za dijasporu: vidovnjakinja Lejla vraća voljenu osobu, Raša skida crnu magiju, Mileva liječi razne druge bolesti.

Kod mnogih je prva seansa besplatna, kod onih koji liječe putem telefona, dakle „na daljinu“, prvi razgovor. Sve ostalo košta: po seansi od 30 do 50 eura, po pozivu 2 do 3 eura po minuti.

Caffé Lepa Brena, in dem sich fast ausschließlich Leute aus dem ehemaligen Jugoslawien treffen

Beč je atraktivan grad za mnoge vidovnjake

Vidovnjakinja Kami reklamira se u jednom bečkom glasniku, reklamna stranica tamo košta 500 eura. Novac koji najprije mora biti zarađen objašnjava Kami, koja kod ove teme, po prvi put za vrijeme našeg susreta, postaje nervozna. „Pa to je normalno da treba da se naplati sve, od čega ja da plaćam svoje dadžbine, jer ja radim oficijelno, zar ne? Ja neću isto neko da potcjenjuje moj posao.“

Nakon ovoga Kami ustaje i iz ladice vadi izvod iz sudskog registra, čime očigledno želi dokazati ispravnost svog poslovanja. No jednako je čini se iznenađena i pitanjem o tome gdje je i kako završila zanat, kakvu školu, sa kakvom diplomom?

„Pa kako ja da vam to pokažem, tu diplomu, naravno da hoću da radim oficijalno. Đabe je tebi da tebi to neko pokaže, ako ti nisi obdaren. Ja mogu da idem kod profesora, i na predavanja i ispite i sve, ali đabe ti je to ako nisi obdaren, razumiješ, to nije to.“

Odlučujem da ipak prekinem protok ove negativne energije, mjenjam temu, a Kami se, onako kao šlag na tortu i kako je to u ovom miljeu očigledno normalno, bez ikakve najave, još jednom vraća mom energetskom sustavu.

„Ti kad si me zvao odmah sam osjetila da si jak. Ima ljudi, nazovu, naprave termin i ne mogu da dođu. Kruže po cejeli dan tu oko zgrade i ne mogu da dođu. Blokira ih neka sila, toliko je to jako napravljeno unutra, da im ne da naprijed.“ Sve ovo na kraju me ipak košta 20 Eura, ali se i pored toga sa osmjehom na licu rukujem sa simpatičnom Kami.

Iscjeljitelj Braco

Tramvaj i bečka podzemna željeznica brzo su na drugom kraju grada, gdje stanuje Slađa K.. Ona je, nakon dugog razmišljanja, ipak pristala na razgovor, a dvoumila se zbog toga, što, kako objašnjava, nije znala kako će se prepričavanje doživljenog odraziti na njenu karmu i njenu auru. Slađa, priča, poznaje i Kami, ali je na nju mnogo jači utisak ostavio vidovnjak Braco, čije su metode rada, doista jedinstvene.

Jahresrückblick 2008 International Juli Karadzic verhaftet

I Radovan Karadžić je u Beču nudio usluge "vidovnjaka"

„Znači čovjek u bjelom, duga kosa, duga brada, i on stoji i gleda. Tamo naprijed ima bina, prije nego što on uđe u sali je muk, ništa se ne čuje, ni muha, i on stane tamo lijepo, a onima koji su prvi put tu se objasni da treba da gledaju u njega i da misle na svoje probleme.“

Poznati iscjelitelj Braco radi grupne seanse, jednom mjesečno ulaz u veliku salu košta tri eura i pedeset centi, a na zakazani dan kroz njegove ruke, bolje rečeno, kroz zračenja njegove aure, prođe po nekoliko hiljada ljudi. Slađa K. priča kako za stvari koje su joj se tamo desile nema racionalnog objašnjenja. „Znači ja ne znam zašto sam plakala, ali sam plakala. I nisam mogla da se zaustavim. Bilo je ljudi i u nesvijest su padali. Ali to su hiljade ljudi.“

Nakon seansi Braco prodaje amajlije, narukvice i ogrlice, po cijeni od 20 do 30 eura. Cijeli grad, priča Slađa, oko vrata nosi Bracino sunce, koje štiti od zlih sila i crne magije. Braco navodno u Austriji, Hrvatskoj i Njemačkoj ima po nekoliko kuća, ali Slađu to, objašnjava, ne interesuje, to je Bracina privatna stvar. Mnogo interesantnija joj je, priča Sladja, Bracina čudotvorna aura.

„Što je mene iznenadilo, drugi put kad sam bila ja, znaš, svi pričaju o njegovoj auri, a ja mislim da sam je vidjela. Drugo, isto mislim da čovjek kad umre, gdje ode ta njegova energija, gdje je ta energija?“ Energija kojoj se gubi svaki trag, mračne sile koje samo posebno nadareni mogu ukrotiti, klinički psiholog Sanda Šmidjel na sve ovo gleda drugačije nego samoprozvane vidovnjakinje.

Što nije nikakvo čudo; njene diplome su ovjerene, ispravnost metoda rada naučno dokazana. A evo kako ona objašnjava činjenicu da se mnogi, umjesto u ruke školovanih psihologa, predaju sumnjivim tretmanima samozvanih čudotvoraca. „Karakteristike ličnosti koje dovode do toga da su ljudi praznovjerniji je nešto što mi zovemo „locus controle“, znači uvjerenje o vlastitoj sposobnosti da utičem na vlastitu sudbinu.

Kad bolujete od neizlječive bolesti, onda više nemate osjećaj da možete preduzeti nešto da to promijenite. Ili kad bolujete od bolesti za koju ne razumijete šta se s vama dešava, onda ste više skloni da vjerujete da je to utjecaj iz vana, a ne nešto da ja moram da promijenim ponašanje, da živim zdravije, da idem doktoru, da pazim kako se hranim.“

Nedostatak psihologa

Važan faktor je i činjenica da u Beču nema dovoljno psihologa i psihoterepauta koji nude usluge na maternjem jezku ljudi sa područja bivše Jugoslavije, a ulogu igra i tužna istina da naši ljudi nerado idu psihologu, jer se odlazak psihologu često poistovjećuje sa ludilom.

Psiholog Sanda Smidjel objašnjava nam zatim kako i za masovna padanja u nesvijest o kojima nam je ranije pričala Slađa postoji naučno objasnjanje: male i skučene prostorije, prigušeno svjetlo i dimovi raznoraznih kandila, prisutnim osobama stvaraju dodatni pritisak, te one onda svijest gube iz tog razloga, a nikako zbog zračenja nečije aure. „Problem sa ovim „nadriljekarima“ je da, bez obzira koliko vjerujete, ti ljudi ne mogu izliječiti većinu tih bolesti za koje tvrde da mogu.“

A ovdje stvar sa iscjeliteljima postaje opasna, objašnjava Sanda Šmidjel, jer ljudima daje lažnu nadu u ozdravljenje. Ostali dijelovi ove priče uglavnom znaju biti zabavni, objašnjava Sanda. Pa iako ova misao ostaje nedorečena, na kraju zaključujemo: one koji se nadaju nemogućem valjalo bi upozoriti, a one koji za amajliju koja će im pomoći da nađu bolji stan ili posao plate i po 200 eura - njih će možda najbolje urazumjeti stanje na banci.