Timošenko u trci za predsjednika

Rodrigo Londono Ečeveri je osuđen za bombaške napade na policijske stanice, otmice političara i prisiljavanje djece da se pridruže Revolucionarnim oružanim snagama Kolumbije, poznatijim po akronimu FARC.

Taj isti Rodrigo Londono se proteklog vikenda popeo na binu u jednoj siromašnoj četvrti Bogote. Džemper sa V-izrezom preko plave košulje davao mu je profesorski izgled. Prišao je plastičnoj govornici i najavio da se kandiduje za predsjednika Kolumbije obećavajući da će „promijeniti" politiku ove zemlje. „Znamo da nema povjerenja u političke partije", rekao je pred petstotinjak pristalica. „Ulazimo u izbore da spriječimo političare da se bogate narodnim novcem."

FARC u izbornu trku šalje ovog istaknutog gerilca, poznatog po nadimku Timošenko. Prvi put od osnivanja gerile šezdesetih godina će tako FARC učestvovati u političkoj trci. U partiju su se transformisali prošle godine nakon što je na snagu stupio mirovni sporazum sa kolumbijskom vladom što bi trebalo da stavi tačku na građanski rat koji je odnio 220.000 života i natjerao milione ljudi u bijeg. Doduše manja gerilska grupa ELN i dalje je aktivna u nekim dijelovima zemlje.

„Teroristi i narkodileri"

Odluka FARC da položi oružje i krene putem političke borbe nije naišla na preveliko oduševljenje u Kolumbiji. Mnogi građani škrguću zubima kada vide Rodriga Londona-Timošenka kako želi doći na najvišu funkciju u zemlji i misle da je njemu i drugovima mjesto iza rešetaka. FARC ima decenijsku istoriju napada na civile, dok je istovremeno profitirao od kontrole nad proizvodnjom i prodajom kokaina.

„Sramotno je vidjeti ovog čovjeka da se kandiduje za predsjednika", kaže Gledis Gutijerez iz Sijudad Bolivara, siromašne četvrti Bogote. Gutijerez je slučajno naišla na Timošenkov predizborni skup. „Ovi ljudi su teroristi i narkodileri", povikala je žena prije nego što se udaljila.

Kolumbijski novinar Herbin Hojos bio je i sam žrtva otmice. FARC ga je kidnapovao 1994. godine i držao u jednom planinskom kampu – dvije sedmice je bio vezan za drvo. Hojosa je na posljetku spasila vojska. On Timošenkovu političku kampanju naziva „arogantnom". „Oni bi trebalo da odgovaraju za svoje zločine prije nego što se kandiduju", dodaje Hojos.

Kao i u mnogim drugim zemljama koje su okončale građanske ratove, Kolumbija je tražila način da privoli gerilu na polaganje oružja, ali i da istovremeno pruži neku satisfakciju žrtvama. Kompromis, naravno, nije zadovoljio sve. Predsjednik Huan Manuel Santos, dobitnik Nobelove nagrade za mir, složio se sa sistemom tranzicionog pravosuđa, koje bi istražilo zločine i izreklo lakše kazne za sve borce gerile i vojne oficire koji sarađuju sa tribunalom. Takvima je garantovano da neće u zatvor.

Niko ne želi u koaliciju sa njima

Mirovni sporazum iz 2016. je abolirao članove FARC od svih prethodno izrečenih presuda. Timošenko i drugi lideri gerile tako mogu nesmetano da se bave politikom. Ta masovna abolicija bode oči mnogim građanima i porodicama žrtava. Drugi su se pomirili sa tim da će FARC ubuduće biti bitan igrač na političkoj sceni.

„Mislim da je vrijeme da se riješimo zlovolje i počnemo novi život u ovoj zemlji", kaže Hoze Antionio Sančez, građevinski radnik koji je pratio Timošenkov miting. I Sančezov nećak je, noseći policijsku uniformu, stradao kao žrtva FARC-a, ali je ovaj čovjek ipak spreman da čuje šta Timošenko ima da kaže.

Arijel Avilja, politički analitičar iz Bogote, vjeruje da će biti potrebno određeno vrijeme da šire društvo prihvati FARC kao dio demokratskog procesa. On ukazuje da sve ostale stranke – čak i one koje su podržale mirovni sporazum – u kampanji oštro napadaju FARC. "Niko ne želi koaliciju sa njima, jer ljude asociraju na nasilje, a to samo odnosi glasove. To je zapravo jedan od razloga što je FARC morao da istakne sopstvenog predsjedničkog kandidata", dodaje Avilja.

Rodrigo Londono-Timošenko se zapravo trudi da postigne umjeren ton u kampanji. Tako se, umjesto o nekada sanjanoj revoluciji, pojavljuje priča o borbi protiv korupcije, jačanju socijalne države i smanjenju jaza između bogatih i siromašnih. Grupa je također promijenila svoj logo – umjesto dvije ukrštene puške sada je tu crvena ruža sa malom petokrakom u sredini, motiv koji koriste mnoge socijaldemokratske partije širom svijeta. No, to nije mnogo pomoglo – prema anketama Timošenko može da računa na svega dva odsto glasova.

Popravljanje imidža

Mirovni sporazum garantuje deset poslaničkih mjesta za FARC u parlamentu tokom sljedećeg mandata, a stranka će pokušati da poveća broj poslanika na izborima u martu. Politikolog Avilja ne vjeruje da je to moguće. FARC je polagao nadu u birače iz područja koja je tradicionalno držao pod kontrolom, ali tamo nije zabilježen povećan broj ljudi koji se upisao u birački spisak.

Na duži vremenski rok bi prisustvo u parlamentu moglo da bude dragocjeno, smatra Avilja. Bivšu gerilu čeka mukotrpni proces promjene imidža prije nego što eventualno zaigraju važnu ulogu na političkoj sceni. „Želimo da donosimo zakone za obične ljude", kaže Sandra Ramirez, koja će se u ime FARC kandidovati na parlamentarnim izborima. „One koji nam ne vjeruju pozivam: Hajde da razgovaramo."