Terapija za liječenje pedofilije!?

Bijeli ekran. Mali crni miš ide sredinom ekrana, klik, pojavljuje se slika: Lik muškarca, glava i vrat dječaka, muška ruka oko vrata dječaka. „Imate li želju gledati sadržaje sa dječijom pornografijom preko interneta?", pita glas iz pozadine i dodaje: „Želja nije zloupotreba, ali gledanje pornografskih sadržaja jeste."

Provokativnim spotom Instituta za seksualnu terapiju bolnice Charite iz Berlina, pedofili se pokušavaju uvjeriti, da dođu na terapiju. „Spot je vrlo konkretan", kaže profesor Klaus Michael Beier (Mihael-Bajer) i dodaje da oni koji imaju taj problem odmah razumiju poruku. Riječ je o „Projektu za preventivno liječenje", kojim se pedofili prebrzo ne osuđuju ali ni ne rasterećuju krivice.

Patnja zločinca

„Činjenica je da postoji određeni broj muškaraca za koje je jako izazovno gledati dječiji pornografski materijal. Za muškaraca, kojeg zanima ljepši pol, izazovno je gledati slike golih žena. Isto tako je za pedofile izazovno gledati slike obnažene djece u kontaktu sa drugom djecom ili odraslim osobama", kaže prof. Beier. Takođe je činjenica da mnogi od tih muškaraca pate zbog naklonosti, koju imaju prema djeci. Oni pokušavaju odvratiti oči od dječjih pornografskih sadržaja ili se pozabaviti nekim drugim stvarima. „Samo onima koji to žele i koji su spremni za to, možemo pomoći", konstatuje prof. Beier.

Još od 2005. godine Beier i kolege ispitivaju uzroke pedofilije. On su došli do zaključka da manji broj muškaraca seksualno zloupotrebljava djecu. Veći dio njih koristi pornografski materijal. Indikator za pedofiliju je, dodaje Beier, kada jedna osoba skuplja i čuva veći broj slika djece u seksualnim pozama.

Još se ne znaju tačni uzroci seksualnog poremećaja

Faktori koji vode do poremećaja nisu poznati. Slično je i sa faktorima koji odlučuju da li će neko biti homoseksualac ili heteroseksualac. Naučnici smatraju da se seksualna sklonost manifestuje u pubertetu tvrde da su sve kombinacije moguće.

Istraživanje uzima u obzir psihološke i biološke faktore, socijalno okruženje u kojem djeca odrastaju. Hormoni igraju isto važnu ulogu, isto kao i receptori i neurotransmiteri serotin i dopamin koji su u mozgu zaduženi za emocije i uzbuđenja. „Znamo sa sigurnošću da između ljudi postoje razlike, kada je u pitanju količina hormona, koja se prenosi putem neurotransmitera ali i količina hormona koju prihvataju receptori"

Cilj terapije da pedofil dobije kontrolu nad samim sobom

Profesor Beier dodaje da se pedofilima ne može prigovarati zbog njihove sklonosti prema djeci, ali da ih njihova sklonost ne oslobađa odgovornosti za njihovo ponašanje. Pedofili imaju doživotnu obavezu da kontrolišu svoje seksualne impulse, usmjerene na djecu i to tako da ne koristi sadržaje sa dječijom pornografijom niti da se direktno iživljavaju i seksualno zloupotrebljavaju djecu. "Dakle, kada neko ima seksualne sklonosti prema maloljetnom djetetu nas zanima kako nekima muškarcima polazi za rukom da ne prelaze granicu fantaziranjara a drugima ne uspijeva da to potisnu, već to izlazi na površinu", kaže terapeutkinja Janina Neutze (Žanina Nojce).

Patnja žrtve

Ljekari rade trenutno na proizvodnji lijeka koji slabi takve snažne seksualne porive. Terapeutskim metodama oni pokušavaju da prikažu pedofili kako se osjeća dijete kada se seksualno zloupotrebljava. Pedofili obično strah na dječijem licu interpretiraju radoznalošću. "Otvorenost djeteta se shvata kao poziv na seksualni čin", kaže Neutze i dodaje da terapeuti pokušavaju ispraviti njihov iskrivljeno poimanje svijeta.

Pomoć počiniteljima ja zaštita žrtava

Dvije sedmice nakon pokretanja projekta na Institut za seksualnu terapiju u Berlinu javilo se 15 muškaraca. Na terapiji može da učestvuje ukupno 24 muškarca. Oni koji su se do sada prijavili, dolaze iz cijele Njemačke, iz svih socijalnih slojeva. „Što dobiju više saosjećaja i što se više užive u ulogu potencijalne žrtve-djeteta, bolje će moći sami sebe kontrolisati.“, naglašava Neutze. Rezultati prethodnih studija pokazuju da se vježbama potencijalno nasilje nad djecom može spriječiti. „Znamo sigurno, da smo u nekoliko slučajeva u tome uspjeli", zaključuje Neutze.

Autor: Lydia Heller/Mirjana Jošić

Odg. urednik: Jasmina Rose