Terapija palestinske dijece putem teatra

Sala Schillerovog teatra u Berlinu je bila puna to veče. Tu se obično okupi oko stotinjak ljudi kako bi vidjeli neki poseban film ili pozdravili nekog neobičnog gosta. Juliano Mer Khamis sin je jednog palestinca te jedne jevrejke. Put ovog bivšeg izraelskog padobranca je bio dug. Vojnu službu je završio u zatvoru nakon što je teško povrijedio svog komandanta kada je ovaj na kontrolnom mjestu ponizio jednog starijeg palestinca. Potom je sa uspjehom započeo glumačku karijeru na filmu i u teatru. Početkom devedesetih je saradjivao sa svojom majkom Arnom, i u njenom «Steintheater-u» organizirao glumačku radionicu za palestinsku dijecu. Ime ovog teatra se upravo odnosi na ono što su dijeca tokom dana i radila. Prijepodne bi gadjali izraelske vojnike kamenjem a poslijepodne bi probali na bini...

Dijeca su dugo sumnjala u to da je Juliano Mer Khamis zapravo agent izraelske obavještajne službe. No nakon izvjesnog vremena medju njima je nastalo blisko prijateljstvo.

U Oktobru 2OO1-prve jedan od bivših glumaca amatera po imenu Youssef odlazi je u Izrael i u samoubilačkom atentatu ubija četiri nedužne žene. Njegov prjatelj Nidal, koji je kao dijete često imitirao mačku, borio se za terorističku organizaciju islamski Džihad i tom prilikom su ga ubili izraelski vojnici. Juliano Mer Khamis je u Maju 2OO2-druge došao u Jenin, usred borbi, i tamo o ovoj djeci snimio dokumentarni film.

«Cilj ovog filma je bio da se raskrinka izraelska propaganda, koja demonizira palestince i prikazuje ih kao neljude. Znao sam da imam neobičnu priču o jednom atentatoru samoubici, na osnovu koje sam i radio film. Pitanje na koje sam tako želio da odgovorim je glasilo: Zašto se Youssef odlučio na samoubistvo, zašto je Ashraf poveo borbu u izbjegličkom logoru, te zašto je Majdi odlučio da se ne bori».

Film po imenu «Arnina dijeca» kojeg je podržala i izraelska filmska produkcija, završen je 2OO3-treće i dobio je velika priznanja na medjunarodnom planu. Još nikada jednom Izraelcu nije pošlo za rukom da prikaže rat ali sa palestinske strane. Juliano Mer Khamis je nekoliko mjeseci živio sa pripadnicima palestinskih milicijskih snaga...

U Februaru 2OO6-šeste odlazi u Jenin gdje je osnovan «Freedom Theatre», čiji je on danas voditelj. Tu se nedjeljno okuplja oko dvije stotine palestinske dijece:

«Sve aktivnosti ovog teatra se koncentriraju na to da se izliječe enormne ljudske rane koje su im nanijeli izraelci. Dijeca imaju problema sa sjećanjem i koncentracijom. Njihova motorika je poremećena. Oni sa jedanaest i dvanesat godina još uvijek mokre u hlače. Imaju problema da formiraju rečenicu. To je jedna poremećena generacija čije se rane najprije moraju ublažiti kako bi se ona u bližoj budućnosti uopšte mogla umjetnički izražavati», ističe Juliano Mer Khamis.

Naredne godine u Njemačkoj bi trebao da bude formiran krug prijatelja takozvanih slobodnih teatara. Već mnogi njemački umjetnici su se prijavili. Oni žele da pomognu teatru u Jeninu...