1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Teške riječi i nužnost pomirenja

Nakon oslobađajuće presude Gotovini i Markaču najviši hrvatski čelnici odmahuju rukom na najavljeno podizanje optužnica u Beogradu a analitičari ističu kako je normalizacija odnosa Hrvatske i Srbije usporena.

Hrvatski mediji bilježe povišene tonove što iz Srbije stižu na oslobađajuću presudu Haaškog tribunala generalima Gotovini i Markaču te ističu kako je tom presudom ispisana drukčija stranica u novijoj hrvatskoj povijesti. Osobite se hvale riječi i držanje generala Gotovine, napose prema izbjeglim hrvatskim građanima srpske nacionalnosti. Za povjesničarku Andreu Feldman sa zagrebačkog sveučilišta to, kao i najave glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića o procesuiranju ratnih zločina, bjelodani su dokaz da je „Hrvatska kao društvo, za razliku od 1995. godine, prilično sazrela jer, i sa strane političkih elita i sa strane građana prihvaća se činjenica da su nakon Oluje zločini počinjeni i da ih treba istražiti i procesuirati.“

Andrea Feldman

Andrea Feldman: srpska politika se u ovom trenutku ne može izvući iz svojih nedoumica

Čičak: odnosi bilo toliko loši da ih se ne može pogoršati

Što se tiče zaoštrenih tonova iz Beograda, Feldman smatra kako ti događaji neće u bitnome doprinijeti bilo pogoršavanju odnosa, bilo normalizaciji odnosa. „Jednostavno smatram da se srpska politika u ovom trenutku ne može izvući iz svojih vlastitih nedoumica. S jedne strane ne postoji volja da se ozbiljno razmotre odluke Međunarodnog suda pravde u vezi sa genocidom počinjenim u Srebrenici, baš kao ni da se ozbiljno razgovara o činjenici proglašenja nezavisnosti Kosova. Stoga stajalište većine političke elite u Srbiji da im se ne sviđa ova odluka Haaškog suda u ničemu bitnom ne remeti njihov dosadašnji stav. A on je da se agresija od strane Srbije uopće dogodila“, ističe Feldman i zaključuje kako prave normalizacije neće ni biti „dok politička elita a potom i srpsko društvo u cjelini ne priznaju činjenicu povijesti i krene u neku vrstu ozdravljenja“.

Za predsjednika Hrvatskog helsinškog odbora (HHO), Ivana Zvonimira Čička, odnosi između Hrvatske i Srbije nisu narušeni haaškom presudom “jer su oni bili toliko loši da ih se ne može pogoršati“. Smatra kako su ti odnosi svedeni na mjeru koju će biti teško nadići. „Mislim da će tu mjeru još više pogoršati najavljivana presuda Haradinaju, jer će to dodatno frustrirati Srbe, pa će s njima biti teško uspostaviti bilo kakve kontakte“, ističe prvi čovjek HHO-a.

Ivan Zvonimir Čičak

Čičak: već loši odnosi nisu narušeni presudom

Čičak naglašava kako se mora posebna pozornost usmjeriti na činjenicu da je najveće ogorčenje presudom generalima u Republici Srpskoj, a „istovremeno se u Banja Luci pokušavaju podržati separatistički proplamsaji 'Herceg-Bosne'.“ To, prema Čičkovom mišljenju, znači da Dodik vodi politiku ka odcjepljenju, čime se narušava krhka struktura mira u Bosni i Hercegovini.

Dobre odnose uspostavili umjetnici, izdavači, gospodarstvenici,…

Alemka Lisinski, glavna urednica T-portala smatra kako presuda Gotovini i Markaču može imati samo kratkoročne efekte na normalizaciju odnosa između dvije države. No, ističe kako je sve vidljivije da „odnosi naših dviju zemalja uvijek imaju dvije linije“. Jedna je linija ona visoke politike „koja mora imati neke simboličke geste s obje strane“, a drugu „možemo nazvati samim životom i koja pokazuje da se uspostavljeni odnosi ne mogu vraćati unatrag, barem ne značajno“. Dobre odnose, kontakte i poslovnu suradnju uspostavili su umjetnici, izdavači, gospodarstvenici i oni će se nastaviti, neovisno o povremenim iskrenjima, smatra Lisinski.

Alemka Lisinski

Alemka Lisinski: odnosi u silaznoj putanji otkad je na mjestu predsjednika Tomislav Nikolić

Glavna urednica T-portala primjećuje da su odnosi Zagreba i Beograda u silaznoj putanji od dolaska Tomislava Nikolića na vlast. „Nikolić je imao nekoliko neuvjerljivih izjava, što su usporile političke priče između dviju država, a koje su inicirali predsjednici Josipović i Tadić, kao i ostali dijelovi političkih elita“, smatra Lisinski i dodaje kako je „ova presuda došla kao neka, rekla bih, točka na i pokvarenih odnosa“. Ona vjeruje da će doći do završetka istraga i procesuiranja ratnih zločina te drži da to Hrvatska mora učiniti ponajprije zbog same sebe.

Čičak je, pak, skeptičan da će do toga doći jer „najveći dio zločina dogodio se do rujna 1995. HHO je bilježio zločine i obavijestio policiju. Policija je radila sanacije terena, a ne istrage. Čičak stoga naglašava da, budući da istrage nisu obavljene tada, zbog nedostatka dokaza „sada više ne može biti suđenja za ratne zločine“. Državno odvjetništvo, podsjetimo, ima otvoreno dvadesetak istraga ali, kako primjećuje Čičak, „one predugo traju“.

„Možemo priznati civilne žrtve i pokloniti im se“

Svi se naši sugovornici slažu kako se Srbija mora suočiti s političkim činjenicama s kojima se dugo nije mogla pomiriti, primjećuju sazrijevanje hrvatskog društva a Lisinski dodaje kako svako društvo „treba raditi na vlastitoj savjesti i poduzeti sve što treba i s pravne i s neinstitucionalnih strana da se prije svega govori o civilnim žrtvama rata. Jer, nijedan oslobodilački rat, pa tako ni hrvatski, ne daje licencu za počinjenje ratnih zločina, maltretiranje ljudi ili paljenje kuća.“

I Lisinski i Čičak smatraju kako će to doprinijeti kolektivnom otrežnjenju, što bi bio korak ka „izgradnji zajedničkog sjećanja, a da pritom ne moramo imati zajedničko tumačenje sukoba, ali možemo priznati civilne žrtve i njima se pokloniti“, kako je kazala Alemka Lisinski.

Autorica: Gordana Simonović

Odgovorna urednica: Marina Martinović