Teški slučajevi, ograničeni utjecaj

Poštanska filijala Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu. U ovu veliku prostoriju stižu sve pismene žalbe, koje se elektronski registriraju, obilježe brojem i zatim šalju dalje u pravne odjele. To su pisma na više od 40 jezika, za koje se brinu uposlenici iz Azerbejdžana, Ukrajine, Poljske, Turske, kao i iz Bosne i Hercegovine ili Francuske. Ako žalba ispunjava sve uvjete, proces se mora voditi ili na engleskom ili na francuskom. Hayati Turun je iz Turske, ali on ne obrađuje samo žalbena pisma iz te zemlje.

„Dobivamo sve moguće. Ima jedan Nijemac koji nam svaki dan piše pjesmice na njemačkom. Bio je uložio jednu žalbu koja je odbijena, ali nam još uvijek piše - svaki dan."

Od kutije cigareta do kapetanske kape

U jednom od regala se nalaze svakakve skurilnosti: pošiljke i darovi od žalbenika - od kutije cigareta pa do kapetanske kape. Ali ovdje stižu i prijeteća pisma onih koji se ne slažu s odlukama suda.

Temeljni problem Suda za ljudska prava je da svih 47 sudaca moraju doći do presude koja je u skladu s različitim pravnim propisima ukupno 47 zemalja članica Vijeća Europe. Renate Jaeger, njemačka sutkinja, upravo to smatra najtežim zadatkom suda. Ona objašnjava koji aparat zapravo stoji iza tih 47 sudaca.

„Kako je Vijeće Europe raslo, a time i sud, utoliko je rasla i teškoća, jer ustvari ni u jednoj odluci nemaju udjela svih 47 sudaca, nego u vrh glave 17. To je ta velika komora, i tu odlučuje onda većina od njih devet - ako postoje podijeljena mišljenja oko odluke. I tih devet onda moraju biti svjesni da se njihova presuda mora moći prihvatiti u Europi. Smatram da smo u tome dosad dobro uspjeli."

Rusija blokira reformu

Svaka zemlja predlaže tri suca, od kojih Parlamentarna skupština izabire jednog. Do izabranih sudaca, međutim, ne dolaze sve žalbe, jer se u prosjeku 95 posto slučajeva već iz formalnih razloga odbija, na primjer zbog toga što je žalbenik propustio rokove ili nije u svojoj zemlji prošao sve instance. Trenutačno Sud za ljudska prava zatrpava na tisuće žalbi, zbog čega je pokrenuta reforma u sudu. Ali Rusija, protiv koje je uloženo najviše žalbi, blokira reformu. Naime, ako dođe do presude u korist onoga koji tuži, onda se kažnjava država. Ali s druge strane, provođenje kazni je u nadležnosti Odbora ministara, u kojemu su ministri vanjskih poslova zemalja članica, pa tako i one zemlje koja se kažnjava. Stoga se postavlja pitanje, imaju li presude Suda za ljudska prava uopće efekta. Da, smatraju strazburški pravnici. Jer, biti javno izložen stupu sramote zbog povrede ljudskih prava je nekad efektnije nego sama sudska kazna.

Autori: D. Grathwohl/M.Martinović

Odg. urednik: Z. Ilić