Tarifni pregovori o zaradama u Njemačkoj za 2007.

Tarifni pregovri sindikata zasposlenih u metalnoj i elektro industriji za narednu godinu, počeli su iznenadjujuće. Naime, predsjedavajući poslodavaca Martin Kannegiesser nije,

kao što je bilo uobičajeno, tražio da se sinddikati prilagode zahtijevima teškog vremena u privredi, nego je naprotiv najavio da radnici trebaju podijeliti plodove privrednog uzleta u zemlji. Radnici će očito dobiti više novca, zato što njemačkoj industriji zaista ide dobro. Komentar Karla Zawadzkog.

Zaposleni u njemačkim firmama,nema sumnje, moraju podijeliti plodove uzleta njemačke privrede. Ranijih godina su tarifni pregovori o visini zarada uglavnom ovisili o kretanju cijena na tržištu. Savezni ured za statistiku je ustanovio da kupovna moć radnika od 1990 nije rasla, nego je čak polako padala. No, stagnacija zarada u Njemačkoj privredi rezultirala je na medjunarodnom tržištu rada svojevrsnim privrednim uzletom.

Zbog povećanj zarada zaposlenih u drugim zemljama, konkurenti su morali povećati i cijene svojih proizvoda, te su njemački proizvodi time postali jeftiniji i privlačniji.

To je dovelo do povećanja exporta i pravog izvoznog booma njemačkih proizvoda u svijetu.

Mnoga preduzeća u Njemačkoj rade na granici gornjih kapaciteta, što daje zamaha investicijama. No,ono što manjka jeste nedovoljna privredna potrošnja. Stoga radniku treba dati više novca, kako bi se povećala njihova kupovna moć i unutrašnja potrošnja.

No, uoči tarifnimh pregovora o zaradama u narednoj 2007 godini poslodavci se ipak drže pomalo suzdržano i ne uživaju u ovako povoljnom trendu, nego radije lamentiraju o prošlim lošijim vremenima. No, ne može se poreči da je privredni uzlet napunio kase njermačkih firmi i da radnici očekuju svoj dio kolača.

Firme i koncerni se s tim slažu, i sigurno je da držanje predsjedavajućeg poduzetništva Kanegisera nije samo šminka, nego predstoji istinska borba za svaki procenat dobiti.

Priutom u raspodjeli neće sudjelovati samo tri miliona zapslenij u metalnoj i elektro branši, nego i hemijskoj industriji i gradjevinarstvu. Tome treba dodati i manje sindikate drugih branši.

U započetim pregovrima sindikata i poslodavaca bilo bi dobro sačiniti listu u kojo bi bilo vidljivo koliko su u dobiti sudjelovali radnici .Jedan od načina njihova nagradjivanja bio bi i smanjenje izdataka.

Jasno je dakle, da je vrijeme skromnosti prošlo. Ponajprije za njemačka preduzeća, a za radnike vjerovatno od naredne godine.

Karl Zawadzky