Tamo gdje je bio socijalistički mauzolej

Gdje je nekada na Trgu Batenberg u Sofiji stajala građevina sa moćnim stubovima? To danas više ne može tačno da se odredi. Tamo gdje su nekada ljudi u redovima stajali kako bi ušli u hram socijalističkog pokojnika, sada je parkiralište. Nova upotreba mjesta na kojem se nekada nalazio mauzolej bivšeg generalnog sekretara Kominterne Georgija Dimitrova trebalo bi da pomogne u tome da se „prevaziđu traume iz prošlosti", kaže umjetnik Plamen Dejanov koji živi u Beču.

Austrijska ambasada u Sofiji podržava ideju da se za vrijeme bugarskog predsjedavanja EU 2018. na godinu dana – na mjestu gdje je nekada bio mauzolej legendarnog bugarskog komuniste – postavi ništa manje impozantna „Bronzana kuća". Ta ideja je i prije nego što je ove srijede (25.10.) predstavljena na Novom bugarskom univerzitetu nailazila na različite reakcije.

Sahrana koja kasni četiri decenije

I osamnaest godina nakon što je mjesto socijalističkih hodočasnika izbrisano iz gradske slike, u Sofiji se ne smiruju duhovi. U posljednjim mjesecima rada mauzoleja gotovo da više nije bilo posjetilaca zainteresovanih da vide zeleno osvijetljenu grobnicu. Samo rijetki su se krajem osamdesetih još spuštali u mračne katakombe mauzoleja Georgija Dimitrova kako bi bacili pogled na balzamirano tijelo socijaliste koji je umro 1949. godine.

Vrata mauzoleja za javnost su zatvorena u septembru 1989. godine uoči pada bugarske komunističke garniture. Nepunih godinu dana kasnije zaposleni u mauzoleju su ostali bez posla, a stakleni sarkofag bez svog preminulog stanara. Nakon kremiranja, bivši generalni sekretar Komunističke internacionale je 1990. godine konačno sahranjen sa zakašnjenjem od četiri decenije.

Četiri puta miniran

Osim fotografija, od nekadašnje gradske atrakcije više ništa nije ostalo. Na žalost istoričara, poslednje počivalište Dimitrova antikomunisti su 1999. godine pretvorili u prah i pepeo. Ali to nije išlo tako lako. Građevina koja je imala i atomsko sklonište odoljela je i trećem pokušaju miniranja. Tek nakon četvrtog je bila oborena.

Sve bivše komunističke zemlje bavile su se pitanjem odnosa prema zaštitnim znacima prošlosti. Tijelo Vladimira Iljiča Lenjina se doduše i dalje nalazi u mauzoleju u Moskvi. Ali u bivšim satelitima raspale sovjetske imperije skoro sve njegove biste su uklonjene sa postolja. Skulpture Engelsa, Marksa i drugih heroja radnika i seljaka, kao i Lenjina, novu domovinu pronašli su u spomen-parkovima ne samo u Moskvi već i u Budimpešti i Viljnusu koje posjećuju uglavnom turisti.

Socijalizam prolazi, beton ostaje

Kult ličnosti i autoritarna partijska vlast i dalje su prisutni u bivšem socijalističkom svijetu. Arhitektonski svjedoci socijalističke epohe ostali su u velikoj mjeri netaknuti i pored rušenja berlinske Palate republike zbog zagađenosti azbestom. Čak je i rusofobna Poljska odustala od nekada planiranog rušenja sovjetskog poklona – Palate kulture u Varšavi, sačuvavši to monumentalno zdanje iz sovjetske ere.

„Mogli su u mauzoleju da naprave muzej posvećen socijalizmu!" Takve i slične ljutite primjedbe mogu se čuti od brojnih građana Sofije. Čast budućeg predsjedavanja Evropskom unijom gradske oce u Sofiji motiviše da razmotre prijedlog umjetnika Dejanova o prenamjeni mjesta na kojem je nekada bio mauzolej. Austrija, koja u drugoj polovini godine od Bugarske preuzima predsjedavanje EU, spremna je da preuzme troškove od tri miliona evra za izgradnju četrnaest metara visoke „Bronzane kuće".

Duhovi podijeljeni

Iako je Bugarska najsiromašnija zemlja EU, ankete govore da su njeni građani posebno veliki entuzijasti. Međutim, kritičari smatraju da objektu sa stubovima koji se podiže u čast EU nije mjesto na toj lokaciji, da je u pitanju „provokacija". Kao i za rušenje mauzoleja, oni gradske oce kritikuju da na svoju ruku planiraju izgradnju bronzane kuće.

Malina Edreva, predsjednica kulturnog odbora Gradskog vijeća, naglašava da konačna odluka o ovom projektu još uvijek nije donijeta. Nakon što je projekat dva puta predstavljen na Novom bugarskom univerzitetu i u biblioteci, o njemu će se još javno diskutovati u novembru. Tek u decembru Gradsko vijeće Sofije trebalo bi konačno da odluči o projektu i utvrdi na kojem mjestu će biti izveden.

Takva kakva je bila Bugarska, više nikada neće biti. A to kako se Sofija razvija mnogima nije po mjeri. Posebno skeptični su stariji građani: „Jedan takav spomenik na ovom mjestu? Kakva budalaština!", kaže jedan penzioner odmahujući rukom. Socijalistički vođa koji je umro prije skoro sedam decenija, u Bugarskoj ima više od jednog zemaljskog života: o mjestu gdje se nekada nalazio njegov mauzolej sofijski duhovi se spore i osamnaest godina nakon što je srušen.