1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Tamo gdje bajka počinje...

Upravo tako svoj ekološki projekat promovira grupa mladih Sarajlija. Oni su imali viziju, ali i mnogo hrabrosti da u zemlji gdje vlada pravi kult mesa, ponude vegetarijanstvo kao stil zdravog života.

default

Ovjde je sve počelo - Vegehana

Odmah iza tunela na Darivi, skreće se desno uskim seoskim putem, doduše asfaltiranim, prema selu Njemanica, gdje se na 1.200 metara nadmorske visine, smjestilo eko selo, zanimljiv projekat još zanimljivijih mladih ljudi. Vozimo se udobnim džipom, zapravo vozi nas Iranac Amir, koji je zbog ljubavi 'zaglavio' u Bosni, postao sarajevski zet, a onda se uključio i u projekat Eco futura. Do njega sjedi Ivana Ungar, šefica vegetarijanskog restorana u eko selu.

Projekt Eco Futura Vegetarisch Organic Food

PR Sanja Burazerović, pored 'prozora istine' iza kojeg se vidi slama. Dokaz da je sve urađeno od prirodnih materijala

„Ugrijte mi taj gulaš, molim vas, evo stižemo“, izdaje kratke upute preko mobitela. Na zadnjem sjedištu smo PR Sanja Burazerović i ja.

Dok se uspinjemo putem, promiču boje zlatne jeseni, dan je sunčan kao da je ljeto i počinjem vjerovati da, čim se čovjek u ovoj BiH odmakne od politike, stvari, predjeli i ljudi imaju bolje i sretnije lice.

„Sve je krenulo sa 'Vegehanom', našim restoranom organske hrane koji smo otvorili 2008. godine. Bilo nas je pet na početku: Sandra Puhar, Miro Skorup, Milan Demin, Marta Mišković i ja. Uopšte nismo imali novaca, samo ideju, a cijelu priču smo pokrenuli zahvaljujući nekim sitnim zajmovima“, kaže Sanja Burazerović i dodaje da ih je prije svega, povezala priča o ekologiji.

Nije lako u surovom svijetu mesojeda

Otvoriti vegetarijanski restoran u dijelu Sarajeva gdje se sve puši od roštilja, gdje se bar jedanput mjesečno ide na porodični ručak u neku od ćevabdžinica, gdje postoje kultna mjesta na koja se ide 'kad jaganjci utihnu'... Uostalom, Balkan je iznjedrio i jednu od najduhovitijih prehrambenih poslovica: nema ptice do prasice! Eto, u takvom okruženju, Sanja i njeno društvo nude nam fitoterapiju! Da budemo zdravi i vitki. Hrabro, da hrabrije ne može biti.

„Zašto dakle, 'Vegehana'? Zašto vegetarijanski restoran i u našem eko selu? Zato što u Sarajevu nije bilo vegetarijanskog restorana, a mi smatramo taj način ishrane zdravim. Naš restoran prvobitno nije bio zamišljen esencijalno kao vegetarijanstvo, nego smo prije svega željeli ponuditi zdravo izbalansirane obroke u kojima ima dovoljno ugljikohidrata, bjelančevina i masti. To su obroci koji su prava suprotnost brzoj hrani. Zasnivaju se na žitaricama i organski uzgojenom povrću. Zdrava hrana zahtijeva mnogo vremena za pripremu, pa smo smatrali da i u Sarajevu postoje ljudi koji brzo žive, ali žele da se zdravo hrane“, kaže Sanja i dodaje da svi oni u Eco futuri, kako se zove njihova firma, vjeruju u ono što rade. Sada ih ima 15-ak, i taj broj nije konačan, jer stalno neko odlazi iz projekta, a drugi dolaze. Ima među njima studenata, ali i diplomanata koji nisu htjeli da čekaju na posao, nego su ga sami izmislili. Iako je „Vegehani“ trebalo skoro dvije godine da „proradi“ u surovom svijetu mesojeda, ovo mlado društvo (prosjek godina ispod 30), upustilo se u još veću investiciju. Napravili su pravo eko selo.

Flash-Galerie Projekt Eco Futura Vegetarisch Organic Food

Gostinske kuće

U carstvu drveta, slame i gline

Nakon 20-ak minuta vožnje, stižemo na zaravan, prolazeći prvo pored plastenika. „Trenutno se ore, a zatim ćemo đubriti domaćim đubrivom i tako pripremiti zemlju za sljedeću sjetvu. Imamo podno grijanje u plastenicima i prinosi su nam zaista dobri. Ove godine smo naprimjer, rukolu i rotkvice prodavali u tržnim centrima... Jedan dio povrća ostaje za naš restoran“, kaže Sanja Burazerović.

Obilazimo objekte koji su smješteni na zemljištu od 12 hektara, usred borove i dijelom bjelogorične šume. U projekat eko sela uloženo je do sada 1.750.000 KM. Najveći problem su imali sa administracijom jer se činilo da papirologiji nema kraja i sa hroničnim nedostatkom novca za sve ono što su zamislili. A već su napravili: dvije gostinjske kuće, (treća sa konferencijskom salom se dovršava), vegetarijanski restoran koji radi punom parom, veliko dječije igralište, toplanu, sportske terene, plastenike, parking sa 50 mjesta...

Flash-Galerie Projekt Eco Futura Vegetarisch Organic Food

Dječije igralište

Milan Demin, glavni izvođač građevinskih radova kaže da su poslovi pri samom kraju. „Završavamo zabavno-rekreacijski dio eko sela, adrenalinski park i treći objekat sa konferencijskom salom. Ja sam od samog početka u projektu. Vidio sam da je ekologija jedna izvjesna budućnost, a vegetarijanac sam otkako sam sa Sanjom...“, kaže Milan. Znači, ovdje ima i parova! Projekat je zbližio ljude i na

Projekt Eco Futura Vegetarisch Organic Food

Milan Demin jedan od nosilaca ideje

ljubavnom planu. Sanja se smješka, jer nema te žene koja se ne osjeća slavodobitno kad zna da je svog muškarca 'navukla' na ono što se njoj sviđa.

Ovo mora da je zdravo!

Odlazimo na ručak u vegetarijanski restoran eko sela gdje je glavna menadžerica Ivana Ungar. Uzima narudžbe od mladih učesnika seminara koji su došli iz različitih dijelova Evrope. Sanji i meni donosi vegetarijansku platu: slane palačinke, grilovani sir, falafel... Sve je vrlo ukusno i prosto poželite da nikada više ne pojedete ništa što ima lice. Tek da se našalimo, prepričavam Sanji scenu iz jednog filma u kojoj dječak zahvata nešto sa tanjira, pojede, a zatim s gađenjem kaže: „Bljak, ovo mora da je zdravo!“ Sanja se smije i kaže da vegetarijanska hrana, ako je dobro spremljena, mora biti ukusna. Primjećujem u restoranu neobične prozore od slame. „To su naši prozori istine. Tako se vidi da su svi objekti napravljeni od balirane slame koja je obložena glinom, krovovi su od drveta, a sve je obojeno eko bojama. Svi objekti se griju kotlovima koji imaju dvostruko sagorijevanje na bio-masu, koja se koristi kao energent“, kaže Sanja.

Ipak, da li je bilo ustupaka modernim tehnologijama? „Mi ne bježimo od toga. Naprimjer, cijevi za vodu su plastične, jer nismo mogli koristiti drvene“, ističe Sanja i dodaje da su htjeli napraviti autentično mjesto sa pravom eko pričom. Student Sandro Šušić je konobar u restoranu. „Studiram veterinu, pratim sve što je zdravo u ishrani i baš sam se pronašao u ovom projektu. Ambijent mi odgovara, volim sve ovo“, kaže Sandro, a Damir Božić je kuhar i kuha sve što mu kažu. „Nisam kuhar po zanimanju, završio sam poljoprivrednu školu i kuham po srcu“, dodaje Damir.

Krava uživo

Sarajlije polako otkrivaju ovo mjesto. Samo 20-ak minuta vožnje od Sarajeva i već ste u raju. Lejla Saračević sa svojim suprugom Tufom i prijateljicom Sadžidom Rašidagić, prvi put je u eko selu. „Čula sam od prijatelja za ovo mjesto i veoma mi se dopada ideja i projekat. Rekli su mi da ćemo ovdje naići na netaknutu prirodu, da ćemo moći prošetati na čistom zraku, boraviti u objektima koji zadovoljavaju visoke eko standarde, pojesti nešto od organske hrane i šta ćete više“, kaže Lejla, a njen suprug dodaje da je ugodno iznenađen i nada se da ovo nije i posljednja posjeta eko selu.

Projekt Eco Futura Vegetarisch Organic Food

Ivana uzima narudžbe od učesnika seminara

„Savršeno sve izgleda, ali najviše fascinira mjesto koje je odabrano za eko selo“, kaže Sadžida Rašidagić. A mjesto za svoje eko selo njegovi graditelji tražili su skoro godinu dana. „Kad smo kupovali ovo zemljište, nismo htjeli sebi da postavljamo bilo kakve barijere, jer naše eko selo je teritorijalno u Republici Srpskoj, a mi svi iz Eco future živimo u dijelu Sarajeva koji pripada Federaciji. Željeli smo da budemo poveznica između dva entiteta. Svi smo nacionalno izmiješani i pravi smo bosanski lonac“, kaže moj vodič, Sanja Burazerović.

Amir vješto mota seoskim putem dok se spuštamo kroz Hrešu prema Sarajevu. Na osunčanim livadama pored puta pasu krave. Sanja ističe da su ostvarili zavidnu saradnju sa lokalnim stanovništvom od kojeg kupuju mliječne proizvode i sve drugo iz domaće proizvodnje što im ponekad zatreba za restoran. „Neka djeca iz grada, prvi put vide kravu uživo, kad dođu u naše selo. Digli smo jedan veliki kredit da bismo mogli ovo da napravimo. Da li smo ludi ili hrabri to ćemo tek vidjeti, ali cijela ova priča je definitivno, naša ljubav“, kaže Sanja.

Autorka: Ljiljana Pirolić

Odgovorni urednik: Svetozar Savić