Taxifahrer Berlin

Heiko Janssen (Hajko Jansen) već dvije decenije živi u Berlinu. Novac zarađuje vozeći taksi. Kada ga neko upita zašto se odlučio zamjeniti život u svom rodnom gradiću Aurichu (Aurih) u Istočnoj Friziji za život u Berlinu, on kaže: „Zbog kulturne raznolikosti glavnog grada.“ Janssena je prije svega fascinirao šaroliki noćni život. Od 1980-tih godina glavni grad prema mišljenju ovog 45-godišnjaka, nije izgubio ništa od svoje fascinantnosti.

Kao mladić je Heiko Janssen često išao u centar za mlade u svom rodnom gradu. Tamo su prikazivani neobični filmovi koji se nisu prikazivali u gradu. U centru za mlade organizirali su se i koncerti. Međutim, za njega je Aurich sa svojih 50 hiljada stanovnika postao jednostavno premali. Povremeno je radio, a ponajviše uživao u životu.

Rodni kraj postao je premalen

Janssen se preselio u Berlin. Za pad Berlinskog zida, 9. novembra 1989. godine, čuo je tek dan kasnije. Zapadni Berlin je odjednom bio preplavljen automobilima iz bivšeg DDR-a. Jedan kolega mu je ispričao da je njihov šef, prethodnu noć plesao ispred Brandenburške kapije.

Činjenica da je Heiko Janssen za pad Zida saznao dok je bio u automobilu je simptomatična: oduvijek ga je oduševljavala vožnja. 1993. godine je ostvario svoj dugogodišnji san: položio je ispit za taksistu. Vožnja je za njega porodična tradicija. Otac mu je bio vozač autobusa. Za Janssena vožnja taksija predstavlja izvjesnu slobodu: šef mu ne sjedi u neposrednoj blizini. Može sam odlučiti kada će raditi, koliko dugo, kada će otići na pauzu i kuda će voziti.

Pripreme za noćnu vožnju

Janssen vozi noću. On se ubraja u tzv. „šutljive vozače.“ To međutim ne znači da ne razgovara sa svojim mušterijama, već da ne uključuje radio prijemnik. Prije nego što noću krene na vožnju, on najprije pogleda u lokalnim listovima šta se dešava u gradu: da li se održava neki sajam, koncerti. Nakon toga se odlučuje u kom pravcu će krenuti. Na taj način Janssen odabire svoje mušterije i izbjegava stres. „Vožnja taksija danju je drugačija“, smatra on. „Poneka mušterija mora hitno na aerodrom i nervozna je. Noću je sve malo opuštenije. Čak i vožnja automobilom: saobraćaj nije tako gust.“

Postoji niz razloga zbog kojih Janssen taksi vozi noću. Prije svega zato što radije spava preko dana, a radi uglavnom od 21 do 6 sati ujutro. Uprkos noćnom radu, Heiko Janssen živi u harmoničnoj vezi sa svojom djevojkom Barbarom. Zajedno žive već više od deset godina. Njegova djevojka radi samostalno od kuće i ne smeta joj što on vozi noću. Tako i ona, kako kaže, može biti fleksibilnija i može rasporediti posao kako želi.

U zavisnosti od toga koliko dugo je radio, ovaj taksista spava obično do 13 sati. Rijetko doručkuje. Ujutro mu, kako kaže, treba samo čaj. To mu je vrlo važno. Kasnije objeduje sa svojom djevojkom. Na pitanje koje mu je omiljeno jelo, on odgovara da voli sve što njegova djevojka skuha. Kada ona iz poslovnih razloga nije u Berlinu, Janssen sam sprema svoje omiljeno jelo iz djetinjstva – krompir, kobasicu i kiseli kupus.

Ljubav prema muzici

Ovo omiljeno jelo i poznati crni čaj iz Istočne Frizije su sjećanja koja su ostala na rodni kraj. Pored toga, Janssen dva, tri puta godišnje posjećuje svoje roditelje. Nema, međutim, kontakta sa poznanicima iz mladosti. Ostala je samo ljubav prema muzici: u svom stanu u berlinskoj četvrti Friedrichshein, Heiko Janssen je na počasno mjesto smjestio svoju veliku zbirku ploča. Ponekad u obližnoj galeriji radi kao DJ.

Vožnja automobilom i muzika – to je oduvijek bio svijet Heika Janssena. U Istočnoj Friziji on je uvijek radio poslove koji su imali veze sa vožnjom automobila i muzikom. Automobilom svog oca odlazio je na mnoge koncerte pop muzike u Holandiji. „U Istočnoj Friziji sam uvijek bio vozač. Sada sam taksista“, priča Janssen dok u pozadini svira muzika.

Autor: Carlos Albuquerque / Belma Fazlagić

Odg. urednica: Marina Martinović