Tako lijepa, a tako nasilna!?

Die Welt piše o seriji napada na inozemne goste u Hrvatskoj.

List piše da se Vlada u Zagrebu izvinila zbog nekih napada i da ih je nazvala izoliranim slučajevima kao što je primjerice nedavni napad koji se desio na otoku Kornatu na talijanske turiste. Do sukoba je došlo kada je grupa talijanskih turista u restoranu Akvarius zatražila da plati račun u eurima i nije se mogla usaglasiti sa konobarom oko tečaja na osnovu kojeg će račun iz kuna biti pretvoren u eure. Talijanski turisti su potom pretučeni, jedna osoba je bila odgurnuta i srušena na tlo, druga je završila u moru, a treća pretučena i sa pocijepanom košuljom. Turisti nisu mogli reći ko je sve sudjelovao u napadu na njih, a konobar je kasnije izjavio kako on nikoga nije udario. No, među napadnutima je bila žena koja je novinarka i koja je cijelu priču objavila i talijanskom listu Corriere della Sera.

„Ipak ne može se govoriti o pojedinačnim slučajevima, čitav niz napada na strane goste baca sjenku na ovogodišnju turističku sezonu u Hrvatskoj. Nisu samo visoke temperature te koje razjaruju duhove na Jadranu. S obzirom na smanjenje broja posjeta od pet do osam posto kod nekih konobara živci su očito slabi,“ piše die Welt.

Jezik kao opasnost

List također navodi da je nedavno češki režiser Jiri Menzel u Dubrovniku bio žrtva nasilnog konobara. Dobitnik Oscara, koji radi dokumentarni film za Hrvatsku radio televiziju pod nazivom „Moja Hrvatska“ bio je napadnut od vlasnika i konobara jednog ribljeg restorana.

„Uzaludno je režiser pokušavao uvjeriti da će snimanje trajati samo nekoliko minuta. Vlasnicima restorana je smetalo snimanje za potrebe filma i izrazili su svoju zlovolju napadom... I ovaj slučaj je ministarstvo vanjskih poslova u Zagrebu označilo kao izolirani i saopćilo kako stranim turistima u Hrvatskoj ne prijeti opasnost. No, i samo poznavanje jezika ne štiti posjetitelje ove države od negativnih iznenađenja. Hrvatski turistički stratezi u nastojanju da privuku neophodne turiste ove godine prvi put pokušavaju vrbovati turiste iz Srbije. Stoga ovogodišnji slogan glasi: „Tako lijepo, tako blizu“. Ipak rat za mnoge nacionalističke usijane glave u Dalmaciji još nije završen. U julu su u udarnim vijestima bila demoliranja luksuznih automobila sa srbijanskim oznakama u Dubrovniku i Šibeniku. Lokalna policija je govorila o izoliranim slučajevima koji se uvijek mogu dogoditi. „Izgredi ne narušavaju samo hrvatsku reputaciju kao turističke odrednice, već čitavu zemlju“, izjavio je u Zagrebu zamjenik premijera Slobodan Uzelac,“ navodi u svom tekstu Die Welt.

Uspješan sastanak

Spiegel piše da političari bavarskog CSU-a i fondacije Hanns-Seidel, koja je bliska ovoj partiji, podržavaju hrvatske desničare. List donosi fotografiju na kojoj članovi Hrvatske stranke prava u Splitu 1997. godine na proslavi 56. godišnjice od osnivanja fašističkog ustaškog režima pozdravljaju Hitlerovim pozdravom.

„Anto Đapić, bivši gradonačelnik Osijeka i šef HSP-a je za eksperte iz Centra Simon Wiesenthal prije svega neofašista. No, dio CSU-a i njemu bliske fondacije Hanns-Seidel to nije spriječilo da ugoste Đapića i da njegovu partiju uvrste na listu partnera.

Posljednji kontakt sa Đapićem desio se prije dvije godine zbog čega se neki članovi CSU-a toga više ne mogu sjetiti. No, činjenica je da je CSU tako omogućio HSP-u da se hvali svojim vezama sa ovom bavarskom strankom. Đapić je u julu 2005. godine informirao CSU-ovog poslanika Konrada Koblera o hrvatskom putu ka EU. A tome je prisustvovao i Bernd Posselt, prvi čovjek CSU-a u Briselu.

U Mađarskoj i SAD Đapić je priman sa suzdržanošću, u Izreal može putovati samo kao turista. No, iz Bajerna se vratio govoreći kako je to bio uspješan susret. „Govorili smo o tome na koji bi način CSU mogla pomoći HSP-u da bude primljen u Europsku narodnu partiju,“ rekao je tada Đapić za hrvatsku štampu. Za Posselta je ovaj susret u međuvremenu postao neprijatan, a i Fondacija Hanns-Siedel sada pokušava napraviti što je moguće veću distancu,“ piše Der Spiegel.

Veliki i mali

Tageszeitung donosi portret Vilsona Mirdita koji će od ove sedmice obavljati funkciju ambasadora Kosova u Njemačkoj.

„Utorak je, on to već zna, za njega sretan dan jer će ga primiti njemački predsjednik. Iz njegovih ruku on će dobiti akreditive za obavljanje posla ambasadora u Berlinu. Za Horsta Koehlera to je protokolarna rutinska stvar. Za Vilsona Mirdita to je senzacionalni početnički dan kao i za njegovu zemlju“.

Tageszeitung piše da je Mirdita rođen 1970. godine kao peto dijete jedne seljačke porodice na jugu Kosova, da je ime dobio po predsjedniku Vilsonu i to na prijedlog njegovih rođaka koji su živjeli u SAD. Jedan od njegove braće ime je, pak, dobio po predsjedniku Niksonu. Na Univerzitetu u Štutgartu je doktorirao poljoprivredu, a prethodnih godina je bio predavač na Univerzitetu u Prištini. Svoju osnovnu zadaću na novoj funkciji on formulira ovako: „Želim graditi mostove i to ne samo između država bivše Jugoslavije, već i sa njemačkim investitorima“.

Autor: Zorica Ilić

Odg. urednik: Azer Slanjankić