1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Tajne njemačkih obitelji u Osijeku

Biti Nijemac u dobu nakon 2. Svjetskog rata na prostoru bivše Jugoslavije značilo je biti Švabo - zao i nepoćudan. U romanu Unterstadt Ivana Šojat-Kuči donosi priču o jednoj osječka obitelj njemačkih korijena.

default

Osijek - Grad u kojem se moralo šutjeti

Svaka obitelj ima svoje uspone i padove, svoje dike i čudake, priče koje uvijek ponovno prepričane na obiteljskim okupljanjima polako prerastaju u legende. Ali, postoje obiteljske priče i sudbine o kojima se šuti. „Svi mi zapravo imamo jednu takvu obitelj koja je tajne malo sakrila po podrumima, tavanima, koja je pretrpjela poniženja u nekom od razdoblja svoje povijesti,“ priča autorica Ivana Šojat-Kuči. „Dvadeseto stoljeće nedvojbeno je puno zbivanja koja su duboko ostavila traga na svaku obitelj. I zapravo svaka od njih svu tu veliku povijest proživljava na svoj osobni način. Imamo tri rata koja ih pogađaju.“

Ne možeš ostati isti....

U jednom stoljeću – kad sve ide svojim slijedom – obitelj u svom stablu bilježi četiri generacije. Ivana Šojat-Kuči odlučila se u prvi plan staviti sudbine žena – prabake, bake, majke i kćeri. Objašnjava kako su upravo žene te koje su ostajale, odgajale djecu i pripremale nekakvu budućnost. „Muškarce su neprestano slali kao meso za topove. Na sve strane. Ratovali su za carstva, za domovine i počesto su se vraćali, ako ne mrtvi, u ljesovima, a onda poremećeni. Čovjek nužno biva poremećen nakon erupcije zla. Ne možeš ostati isti nakon blata, krvi, gnoja, nakon Galicije. Ne možeš ostati isti nakon Križnoga puta, nakon ljudi bačenih u jarke, strijeljanih i nakon Domovinskog rata.“

Lagerausweis

Knjiga o stradanjima Nijemaca u logoru Krndija

Skrivanje od prošlosti

No, i ženama klizne kontrola nad vlastitim životom. S puno detalja i nijansi iščitava se složenost raznih faza života, kako stvari drukčije izgledaju gledaju li se iz nekog drugog kuta. Kako je zabilježeno na omotu knjige, „kroz likove žena u obitelji i sukob generacija autorica prikazuje svijet u kojem se često zahvaljujući bizarnim igrama sudbine i krivo odabranim kartama događaju najgore ili najbolje moguće stvari. No, osnovna tema koja se provlači kroz sve generacije i sve likove skrivanje je od prošlosti, od događaja, njihovo prešućivanje koje neminovno dovodi do trauma i nerazumijevanja.“

Bolne tajne

Stigmatizirani, Nijemci su desetljećima šutjeli o svojoj nacionalnoj pripadnosti i njihove obiteljske priče bez riječi ostale su zabilježene tek na ponekoj fotografiji. Nakon 1945. sve Nijemce su smatrali zločincima, poistovjećivali ih s Hitlerom. Čak i u dječjim ratnim igrama nije im bilo dopušteno da budu u partizanskom taboru, na strani „pozitivnih junačina“. Dakako, i taj je prizor zabilježen u Unterstadtu: „Nijemci su se ili vraćali Hitleru, kako se to tad govorilo – trpali su ih u vlakove i vraćali u Austriju, Njemačku - ili su oni koji su ostali, koji su preživjeli sve te užase, bili prisiljeni ušutjeti, držati jezik za zubima. Bili su prisiljeni dopustiti da im djecu, tu novu generaciju odgajaju ljudi koji su ih zapravo ponizili. Zamislite to!“ kaže Šojat-Kuči. Uz proučavanje arhivske građe likove je oživjela zahvaljujući svjedocima vremena: „Ti su mi ljudi otvorili svoju dušu. Sjedili su sa mnom i doista pristajali otvoriti kovčege bolnih tajni koje su nosili u sebi i onda sam od tih njihovih tajni kao kolaž slagala svoje likove.“

O jedinom preživjelom svjedoku pročitajte na sljedećoj strani.