1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Tajanstveni bog kojeg je hrišćanstvo prognalo

Kult Mitre u antičkom Rimu bio je obavijen velom tajne. Pisanih i originalnih izvora nema, ali zato postoje zapanjujuće paralele sa nastankom hrišćanstva i rođenjem osnivača vjere 25. decembra po Gregorijanskom kalendaru

Ulaz u podzemlje Rima skriven u jednoj slijepoj ulici u brlizini rijeke Tibar. Na gornjim spratovima zgrade smješten je depo rimske opere, kostimi koje je nekada nosila i božanstvena Marija Kalas. A dva sprata niže nalazi se jedno od najbolje očuvanih svetišta boga Mitre. Elizabeta Karnabuči je arheolog i odlično poznaje ovo tajanstveno carstvo istorije vjera starog Rima: „Ovo svetište je vrlo profanog porijekla“, kaže ona. „Mitreum je samo jedan od slojeva, kao što je slučaj svuda u Rimu. Prvi sloj potiče iz prve polovine prvog vijeka naše ere. U to vrijeme, ovdje su postojale samo četiri zgrade koje su korištene kao štale, vjerovatno za konje koji su se takmičili u Cirkusu Maksimusu. Od jedne od njih je vremenom nastalo svetište.“

Reljef koji prikazuje Mitru kako ubija bika iz 2.ili 3. stoljeća, a koji se nalazi u Rimsko-germanskom muzeju u Kelnu.

Reljef koji prikazuje Mitru kako ubija bika iz 2. ili 3. stoljeća, a koji se nalazi u Rimsko-germanskom muzeju u Kelnu.

Mitra - sin pećine

Svetišta posvećena bogu Mitri često su bila smještena u podrumima ili manje reprezentativnim prizemljima zgrada, a spolja su bila neprepoznatljiva. „To međutim nema veze sa tajanstvenošću“, kaže Hener fon Hezberg, direktor Njemačkog arheološkog instituta u Rimu. „To je bio kult manjih grupa, neprivilegovanih građana ili oslobođenih robova. Sastajali su se u malim prostorijama, često na zabačenim mjestima i tu obavljali svoje obrede.“ Postoji još jedan razlog zbog kojeg su svetišta boga Mitre često bila u podrumima, kaže Karnabuči. U Mitreumu kod Cirkusa Maksimusa ona pokazuje: „Na lijevoj strani vidite pećinu. Legenda kaže da je Mitru 25. decembra rodila pećina.“

Rodila ga pećina? I mašta ima granice, to je prosto nezamislivo. Nažalost, pisanih tragova nema. Vjerovanje, zapravo kult boga Mitre, mora da se rekonstruiše na osnovu reljefa i slika pronađenih u svetištu. Jedna naročito lijepa kamena ploča nalazi se baš u podrumu Cirkusa Maksimusa: na njoj se vidi kako se rađa iz stijene u jednoj pećini. Tu je i najvažniji motiv kulta na kojem je predočen Mitra kako se bori sa bikom. „Bik je simbol zla na svijetu i on mora da bude žrtvovan da bi pobijedilo dobro“, objašnjava Karnabuči. Mitra je otjelovljenje dobra, junak.

Netolerantno hrišćanstvo

Mitreum u Rimu

Mitreum u Rimu

Antički pisac Plutarh smatrao je da su rimski legionari ovaj kult „uvezli“ sa Istoka, iz Perzije. Danas se vjeruje da je Mitra „rimski izum“, nastao u prvom vijeku naše ere, kada je u Rimu bilo mnogo religija. Stara državna religija je očigledno bila tolerantna sve dok su se Jupiteru i imperatoru formalno ukazivali počast i poštovanje. Inače, bilo je tu puno egzotičnog: poštovana je i egipatska boginja Izis. Samo mlado hrišćanstvo sa svojom zapoviješću – Nemoj imati drugih bogova osim mene – nije se uklapalo u taj koncept. „Sudeći po predanju, veliki dio agresije hrišćana je bio uperen protiv kulta Mitre“, kaže Fon Hezberg. „Čitav niz svetišta je namjerno uništen, ili čak fanatično razoren, tako da ne ostane ni kamen na kamenu. Očigledno je kult boga Mitre bio ozbiljna konkurencija hrišćanstvu.“

Paralele su očigledne: obje religije slave rođenje svog Boga na dan zimske obratnice, kada se Sunce vraća i dani postaju duži. Mitra je bio poštovan kao Bog Sunca i bio je jedini bog, kao i Bog Hrišćana. Kult Mitre također je imao nešto kao pričešće. Odlučujuća razlika je u tome što je Mitra priznavao samo jedan pol – muški. „Bio je to čisto muški kult, koji je isključivao žene. Ima vrlo malo toga što ukazuje na aktivnosti žena“, kaže Fon Hezberg. Vjeru prije svega prenose majke, to je tako oduvijek bilo, pa i danas. Kraj kulta Mitre u četvrtom vijeku naše ere je dakle bio predvidljiv. Pogotovu što je 391. godine Hrišćanstvo postalo državna religija rimskog carstva, pa se 25. decembar slavio samo jedan praznik: Božić, rođenje Isusa Hrista.

Autori: Dijana Roščić / ard

Odgovorni urednik: Faruk Šabanović