1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

„Tači je čovjek pod hipotekom“

Direktor instituta IFIMES Zijad Bećirović pred izbore u nedjelju na Kosovu nije optimista. Očekuje prekompoziciju ljudi, „koji imaju sličnu prošlost“. Smatra da su najveći problemi kriminal, korupcija i nezaposlenost.

Zijad Bećirović, IFIMES

Zijad Bećirović

DW: Jedna od glavnih poruka Vaše analize je da bi ovi izbori mogli da znače odlazak ratnih vođa, prije svih Hašima Tačija,… Međutim, djeluje da Tači (Demokratska stranka Kosova) baš i nije voljan da ode, a prognozira se i rast stranke Ramuša Haradinaja (Alijansa za budućnost Kosova).

Zijad Bećirović: Ratne vođe, koje su u vrhu vlasti, predstavljaju veliki problem Kosova. Bez utvrđivanja istine o ratu neće biti pravde i pomirenja. Djeluje čudno da se Specijalni sud, koji će istražiti zločine OVK, osniva 15 godina nakon rata, posebno što postoje redovni sudovi, misija Euleksa kao i Haški tribunal, koji bi trebalo da pokriva i Kosovo. Razlog je jednostavan: vladajuće elite na Kosovu nije moguće eliminisati iz političkog života bez osnivanja posebnog suda, koji bi procesuirao sve koji su učestvovali u ratnim zločinima. Zato postoji strah od suda. Fenomen je da Hašim Tači promoviše sud koji treba da procesuira njega samog.

Priština je pristala na osnivanje tog suda tek pod ogromnim pritiscima iz Vašingtona i Berlina. Mislite da je to bila poruka zapadnih partnera Tačiju?

Naravno da je to poruka. Prije mjesec dana je nova njemačka ministarka odbrane posjetila njemačke snage na Kosovu i odbila je da se sretne sa premijerom Tačijem. To je znak da on nema podršku vodeće države Evrope. Doduše, on ne bi trebalo da ima podršku nijedne države na svijetu, jer se radi o čovjeku pod velikom hipotekom. Njemu se, prema izvještaju Dika Martija, pripisuju teške optužbe za zločine na Kosovu. Sve dok se to ne ispita, on i njemu slični ne bi trebalo da vrše nijednu javnu funkciju.

Da se vratimo na tezu o „ratnim vođama“. Ako su bivši lideri OVK raspoređeni po raznim partijama, imaju li građani Kosova uopšte za koga da glasaju, a da to ne budu ljudi, kako ste rekli, „pod hipotekom“?

Nemaju, jer je sistem takav. I to nije samo na Kosovu – uzmite primjer Crne Gore, gdje će rezultat biti jednak kad god da budu izbori. Što bi se reklo matematički, uvijek dolazimo do istog rješenja. Ljudi se nalaze u konstantnom strahu od političkih elita. Partije na Kosovu predstavljaju državu u državi, pojedine imaju svoje paravojne i paraobavještajne aparate. Postoji stranački nadzor nad glasanjem – ali ne nadzor kakav vrši, recimo, OEBS. To je vrsta represije i ljudi na Kosovu uglavnom ne donose slobodne odluke na izborima, nego glasaju kako se od njih očekuje i kako im je naručeno.

Premijer Tači je dogovor sa srpskim zvaničnicima u Briselu pokušao da predstavi kao svoju pobjedu. Da li mu je to što se rukovao i dogovorio sa političarima iz Beograda donijelo negativne poene u biračkom tijelu?

Dogovor je posljedica kompromisa, ali građani Kosova doživljavaju Tačija kao kompromisnog gubitnika. To se dešava prije svega pod pritiskom pokreta Samoopredjeljenje, koji dogovor u Briselu predstavlja kao poraz Tačijeve politike. Njegova stranka praktično ima manjinsku vladu i morala je da traži podršku u Demokratskom savezu Kosova. Ta partija je opet previše koketirala sa Tačijem i izgubila opozicioni legitimitet. Trenutno je stvarna opozicija samo pokret Samoopredjeljenje Albina Kurtija.

U Samoopredjeljenju ima žestokih nacionalista, onih koji pozivaju na Veliku Albaniju, ili onih koji odbijaju svaki dogovor sa Beogradom.

Postoji grupa u tom pokretu koja je ekstremna. Drugi dio ljudi bi mogao da politički evoluira i postane kooperativan. Možda će se tamo pojaviti neka vrsta Aleksandra Vučića, koji će prijeći preko svoje političke prošlosti i ponuditi saradnju i otvorenost drugima, prije svega srpskoj zajednici na Kosovu. Bez obzira ko bude na vlasti u Prištini, on mora da zadrži pozitivnu diskriminaciju, koja manjinama garantuje mjesta u Skupštini.

Srbima je tako zagarantovano 10 od 120 poslaničkih mjesta. Kako sada stoje stvari, Srbi na sjeveru neće pohrliti na birališta, iako ih je Beograd pozvao na to. Koja je tu logika?

Nema logike, kao što mnoge stvari na Balkanu nisu logične. U pitanju su manipulacije, posebno iz nekih političkih struktura u Beogradu koje imaju interese na Kosovu. Mislim da je jasna poruka premijera Vučića koji je pozvao građane da izađu na izbore. Najlogičnije je da srpska zajednica masovno izađe na izbore jer tako može obezbijediti i više od deset zagarantovanih mandata, čime mogu postati značajan igrač i pri formiranju vlade.

Glavne zamjerke Srba su se odnosile na biračke spiskove i opet na grb Kosova koji stoji na glasačkim listićima. Kao da iz Beograda nisu objasnili Srbima na Kosovu da je u Briselu zapravo dogovoreno uključivanje sjevera u prištinske institucije. Neki govore da je riječ o de facto priznanju nezavisnosti.

Problem je što još ne funkcioniše zajednica srpskih opština kao organ lokalne samouprave. Naslijeđeno je teško stanje i sve što je urađeno u Briselu predstavlja napredak. Za svaku zajednicu na Kosovu je lokalna vlast najvažnija – sa njom uglavnom imate posla. Sve ide korak po korak, mnogi moraju da se odreknu privilegija, dvostrukih plata iz Prištine i Beograda, fondova koji su proizišli iz kriminalnih aktivnosti. Pojedinci su blokirali napredak u zbližavanju albanske i srpske strane jer su bili na gubitku. Zato je svaki pomak u stvari veliki.

Problem, koji svakako povezuje i Srbe i Albance na Kosovu je propala ekonomija i nezaposlenost od 35 odsto. U svjetlu vladajućeg nepotizma, klijentelizma i korupcije, kako Vam djeluju obećanja svih vodećih političara da će otvoriti 150 ili 200 hiljada radnih mjesta?

Da bi se objezbedilo 200.000 radnih mjesta, Kosovo bi u naredne četiri godine moralo svake godine da ima privredni rast od 20 odsto. To je nezabilježeno u svjetskim okvirima, niti je moguće na Kosovu. Dobro bi bilo da se osigura i stagnacija, jer sada prijeti nazadovanje koje znači ekonomsku propast. Političke elite nude floskule umjesto realnih rješenja kako izaći iz krize, smanjiti nezaposlenost, obnoviti privredu i privući strane investitore. Nećete dobiti nijednog ozbiljnog investitora sa ovakvom klimom i političkom strukturom, koja se povezuje sa kriminalom i ubistvima.

Korupcija i nepotizam izjedaju i zemlje regiona, ali Kosovo dodatno ima imidž zemlje kojom vladaju narko-klanovi. Da li se tu nešto mijenja?

Kosovo i danas predstavlja bezbjednosni problem. Nalazimo se u začaranom krugu politike, mafije i kriminala. Tu postoji politizacija kriminala i kriminalizacije politike koji su proistekli iz snažnih veza političkih i kriminalnih struktura tokom nastajanja država na Balkanu. Političkim elitama su trebale kriminalne usluge, a kriminalci su se sa zadovoljstvom odazvali, stali u prve redove, ratovali i borili se za našu stvar. Hvala Bogu, više nema ratova, ali veze su ostale: političari su često morali da daju ustupke kriminalnim strukturama, pogotovo kada se radilo o privatizacijama. Tu vezu teško je razbiti – kada pokušate da je razbijete iz Vašingtona i Berlina, pojedinci se sopstvenom narodu predstavljaju kao žrtve i tako postaju heroji.

Mislite da su i tradicionalni prijatelji Kosova nemoćni da izvrše jači pritisak?

Problem za zapadne zemlje je što sarađuju sa Hašimom Tačijem i sličnima, i na taj način mu daju legitimitet. Mislim da treba uvesti jasne sankcije protiv takvih političkih lidera. Zapad ima mehanizme za to – da im zabrani putovanja, zamrzne imovinu stranaka i slično.

Sudeći prema Vašim žestokim kritikama mi djeluje da uopšte niste optimista u pogledu Kosova?

Nisam. Samo će doći do prekompozicije ljudi koji imaju sličnu prošlost. Kosovu treba obezbjediti budućnost, a prošlosti i svim njenim žrtvama treba odati poštovanje. Danas stradaju živi ljudi jer su nezaposleni, nemaju budućnost, mladi napuštaju Kosovo. To je problem ne samo za Prištinu, nego i za vodeće države Evropske unije koje izdvajaju velika sredstva za finansiranje Euleksa i drugih misija, što se onda ispostavlja kao uzaludno.

Zijad Bećirović je direktor privatnog Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije sa sjedištem u Ljubljani. Institut se bavi analizom konfliktnih područja uz, kako se navodi na njihovoj internetskoj stranici, saradnju sa relevantnim institucijama iz SAD, EU, sa Bliskog istoka i Balkana. Počasni potpredsjednik je bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, dok je u savjetodavnom odboru i bivši srpski premijer Zoran Živković.