1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Svoja kućica, svoja slobodica

Njemačka spada u najbogatije zemlje svijeta. Ona je kao i prije moćna industrijska zemlja sa solidnim socijalnim sistemom. Međutim i u Njemačkoj usljed siromaštva ima određenih problema, prije svega se radi o beskućništvu. Zvaničnih statistika nema,a prema procjenama Saveznog udruženja za rad i pomoć beskućnicima u Bilefeldu, samo 2004 godine je zabilježeno 345.000 ljudi bez krova nad glavom. Od toga bez ikakvih primanja na ulici živi oko 20.000 osoba. Iza ovih brojeva se mahom kriju tužne ljudske sudbine.

Težak život beskućnika

Težak život beskućnika

Uwe Neumann ima 45 godina i već osam godina je bez krova nad glavom. Ovog omanjeg čovjeka je načeo zub vremena. Njegovo lice je blijedo. Na ramenu ima tetovažu. On svakog dana dolazi u Bonsku centar za siromašne. On tamo dobija hranu kao i neophonu pomoć i savjete. Uwe je od svoje 28 godine ovisnik o heroinu. Trenutno od centra dobija Methadon kao zamjenu kako bi zauvijek heroinu rekao «ne». Uwe kaže da je njegov brvi susret sa drogom je bio 1979 godine.

«Tada sam imao 17 godina. Bio sam zbrinut u centar za osobe sa posljedicama lošeg odgoja. Htio sam biti «cool», dakle počeo sam sa heroinom».

Nije dugo trajalo da Uwe dobije i prvu kaznu. Naime, trebalo je obezbjediti novac za heroin. Nakon što je opljačako jednu igraonicu u Kelnu, Uwe se našao u zatvoru. Kaže da je sada sretan što za vrijeme rabojništva nije ubio stražara jer kako kaže nije na savjesti želio nositi ubistvo čovjeka i nekoliko godina provesti iza rešetaka.

Uwe je beskućnik od 1999 godine. Tada je kao stolar radio u jednoj tvornici. Nakon odlaska u zatvor, izgubio je radno mjesto.

« Tada sam po prvi put izgubio posao. Nakon toga sam dobijao novac od biroa za zapošljavanje, što nije trajalo vječno. Žena mi je doslovno rekla: više nemaš love, više te nevolim i molim te napisti moj stan. Bili smo zajedno 14 godina, ali nismo bili vjenčani. Bio je to njen stan, dakle ja sam morao napolje. Od tada živim na ulici».

Uwe ima svoja određena mjesta u Bonu gdje spava. Jedno od njih je evangelistička crkva na «Kaiserplatzu». «Tamo mi je dozvoljeno da spavam pošto iza sebe pokupim svoje stvari što nije slučaj sa ostalim koji iza sebe ostave smeće i korištene injekcije», priča Uwe.

Prema statistikama, u Njemačkoj se od 1990 do 2004 godine smrzlo 225 beskućnika. Uwe priča šta koristi protiv hladnoće:

« Kada je zima, umjesto jednog koristim tri kartona na kojim spavam. Na to dođu još dvije vunene deke i dvije vreće za spavanje. Kao pokrivač koristim dvije vunene deke. Najteže je ujutro kada iz te toplote izlazim napolje, u hladnoću».

Uwe se nada da će uskoro dobiti svoj kutak u domu za socijalne slučajeve. Tamo je, kaže, moguće dobiti Methadon, živijeti i raditi i ponovo živjeti normalnim životom. Trenutno tamo nema slobodnog mjesta i zbog toga on mora čekati dok se neko ne iseli. Uwe također priča da je baveći se muzikom i prodajom pjesama zarađivao novac. On također želi da se ponovo zaposli.

« Rado bih jednostavno živio u miru i slobodi bez ikakvih heroina ili tome sličnog. Želim ponovo, bilo gdje imati svoju sobu gde mogu zatvoriti vrata i reći «svijet je napolju». To je moj san. To želim».