Svjetsko prvenstvo bh. dijaspore

Najglasnije ovacije pobjedničkoj ekipi iz Belgije stigle su iz sektora u kom su na tribinama bili smješteni navijači iz Slovenije. I pored toga što su „Slovence“ iz takmičenja izbacili upravo „Belgijanci“, što prema Muradifu Duriću - Tarzi, kapitenu pobjedničke momčadi, govori o karakteru ovog takmičenja. U prvom planu stajali su, prije svega, dobri prijatelji. „Samo zadovoljstvo druženja sa našim narodom je dovoljno, sa ljudima koje niste vidjeli po dvadeset godina a onda ih ovdje vidite - ovo je nešto fantastično“, kaže popularni Tarzo.

Na takmičenju u Linzu učestvovale su ekipe iz 18 zemalja, Belgija je po četvrti put postala prvak, drugo mjesto pripalo je ekipi iz Danske, dok je bronzu „kući u Ameriku“ odnijela ekipa iz St. Louisa. Edin Salkić, rodom iz Srebrenice, zadovoljan je nastupom svoje ekipe.

„Pohvalio bih i organizaciju takmičenja, stvarno je fenomenalno organizovano i stvarno smo prezadovoljni što smo bilo ovaj put ovdje. Želim ponovo da dođemo sljedeće godine i želio bi da imamo i bolji rezultat sljedeće godine. Fino je vidjeti kako predstavljamo BiH u najboljem svjetlu. Nadam se da ćemo nastaviti dalje i želio bi da se može ovaj turnir organozovati i u St. Louisu, da pokažemo šta smo mi tamo za neko kratko vrijeme stvorili i kako smo se pred Amerikancima predstavili“, priča Edin Salkić.

Ambasadori sporta

Prijedorčanin Vedad Alagić takođe kaže kako je na prvom mjestu bilo predstavljanje države; „Mi smo izbjeglička djeca“, kaže Vedad „koja su stasala u prave ambasadore BiH“.

„Sve i jedan od nas je završio fakultet i dobio stipendiju preko fudbala. To su ambasadori naše zemlje i preko fakulteta, preko edukacije, i to trebate da prenesete, i ostala omladina treba da nastavi tim putem“, kaže Vedad Alagić.

O uspješnoj izbjegličkoj djeci pričalo se svakako i u ekipi iz Njemačke, oni su, kažu, nesretno izgubili od ekipe domaćina, ali ipak, igrajući atraktivan fudbal, „kupili“ publiku i osvjetlali obraz svojih „dvostrukih zemljaka“ - „Džeke, Misketa i kompanije“, kaže Suad Bešlić. „Pa to je za mene nešto posebno, to su emocije kad igraju naši reprezentativci, to su naši najbolji ambasadori u Njemačkoj. Svi smo Džeko, svi smo Ibišević, svi smo Salihović, Miske...“, priča oduševljeno Suad Bešlić, dok njegov prezimenjak sa razglasa već najavljuje slavlje i „kulturno-umjetnički program“, koji je, kako saznajemo iz „pouzdanih izvora bliskih upravi“, trajao do ranih jutarnjih sati!

Talente samo treba povezati

Turnir u Linzu organizovao je Svjetski savez dijaspore BiH, finansijski ga je podržao grad Linz i Integracijsko vijeće Gornje Austrije, te brojni bosanskohercegovački poduzetnici u ovoj zemlji. 20-tak oragnizatora-volontera dali su sve od sebe da turnir u malom fudbalu bude jedna, kako kažu, „fina priredba sporta i zabave“, a princip kojim su se vodili bio je i ostao prilično jednostavan, kaže jedan od organizatora, Belmir Zec. „Mi ne čekamo da država uradi nešto za nas, nego da mi uradimo nešto za državu. Da se družimo, da se upoznajemo, a kroz sport i kroz zabavu ljudi se najviše opuste, najbolje upoznaju i najviše posla se odradi. Mi želimo da uzmemo svoju sudbinu u svoje ruke. Mislim, ako mi čekamo da nam država pomogne, nema od toga ništa, to je prazna priča“, kaže Belmir Zec.

Član sportske komisije Svjetskog saveza dijaspore BiH, Fadil Mešan, kaže ipak kako bi i politika morala uvidjeti značaj sporta u prevazilaženju problema iz prošlosti, te kako bi bilo vrijeme da bh dijaspora postane ozbiljniji sudionik društveno-političkog života BiH.

„Sport je daleko ispred svih segmenta društva koji mogu uticati na upoznavanje i spajanje onoga što neki smatraju nespojivim“, kaže Mešan. „Mislim, znaće slušaoci šta ja hoću da kažem. Ja ne volim to tako govoriti u tim kategorijama, ali ovdje imate i pravoslavaca i katolika i muslimana i svih drugih konfesija. A dijaspora je puna talenata koji su spremi raditi za BiH, a koje samo treba povezati.“

Autor: Emir Numanović

Odg. urednik: Zorica Ilić