Svjetski atlas potrošnje mesa

Do gore navedenog zaključka su došli Udruženje za zaštitu životne sredine i prirode i Fondacija Hajnrih Bel (Heinrich Böhl) bliska partiji Zelenih u najnovijem izdanju godišnjeg izvještaja o konzumiranju mesa, koji se zove „Atlas mesa".

Sve više obradivog zemljišta se koristi za proizvodnju hrane za mesnu industriju - umjesto biljne hrane za ljude. Shodno tome, povrće odnosno biljne namirnice su sve skuplje. Skuplja je i biljna hrana koju kupuje industrija mesa, jer je sve manje obradivog zemljišta za njeno uzgajanje. A da bi se ipak sve više mesa proizvodilo po najnižim mogućim cijenama, u branši je u toku pravi globalni talas fuzioniranja firmi, piše u Atlasu. Propisi za zaštitu potrošača, životinja i životne sredine za velike globalne igrače i proizvođače stočne hrane i lijekova za životinje su prepreke kojima se koči njihov imperativ za što nižim troškovima proizvodnje.

U Nemačkoj je u trendu zdrava ishrana sa malo mesa

U Evropi i SAD potrošnja mesa "polako raste ili stagnira" objašnjavaju autori. Tako mesna industrija SAD u 2013. računa "sa padom od četiri do šest odsto u odnosu na prošlu godinu". A u Njemačkoj je samo u 2012. „godišnja potrošnja mesa po glavi stanovnika pala čak za dva kilograma“. Tome su doprinijeli mnogi skandali u vezi sa trulim i konjskim mesom u lazanjama, pišu autori i dodaju da je u danas u trendu zdrava ishrana sa malo mesa.

Do 2022. godine potrošnja mesa u Evropskoj uniji će opasti za 0,5 odsto – ali čak i tako, svaki građanin EU će godišnje u prosjeku pojesti skoro 64 kilograma govedine, svinjetine i živine. Poređenja radi, prosječan Kinez trenutno troši 43,7 kilograma mesa. Do 2022. godine potrošnja će se tamo povećati za 17,8 odsto. I Indija, Rusija, Brazil i Južna Afrika spadaju u zemlje u kojima potrošnja mesa naglo raste.

U Njemačkoj se godišnje zakolje oko 754 miliona životinja, uključujući 58 miliona svinja i 628 miliona pilića. Mada još uvijek postoji nekoliko stotina manjih klanica, više od polovine svinja se obrađuje u tri velika koncerna, piše u Atlasu mesa. Razvoj ide u pravcu sve većih klanica-fabrika sa, po pravilu, katastrofalnim uslovima rada i plaćanja. Klanice su skoro uvijek daleko od naseljenih mjesta, kako bi "surovost klanja ostala skrivena od potrošača".

Potrošnja mesa i klima

Industrija proizvodnje mesa, dakle masovno uzgajanje životinja, na više načina nepovoljno utiče na klimu. Pašnjak uzima iz atmosfere ugljen -dioksid (CO2) i vezuje velike količine ugljenika. Ako se travnjak preore, da bi se stvorila nova polja za uzgajanje stočne hrane, velike količine CO2 ostaju u atmosferi. Za uzgajanje kukuruza i soje za stočnu hranu, koristi se mnogo vještačkog đubriva koje zagađuje okolinu. Pored toga, životinje varenjem proizvode metan koji takođe zagađuje okolinu. Što više životinja, veće je zagađenje.

Zbog toga autori Atlasa mesa zahtijevaju globalnu podršku za male farmere i nomade, koji proizvode na tradicionalan način jer oni doprinose "zaštiti životne sredine i očuvanju biodiverziteta". EU je ekološki nastrojena, ali prespora u sprovođenju ideja u praksu. Poljoprivredna politika EU trebalo bi da obavezuje poljoprivrednike da sami proizvode najmanje polovinu stočne hrane i životinje drže po uslovima, propisanim zakonom. Subvencije za masovno tovljenje treba ukinuti. Umjesto toga, treba podsticati firme čije stoka pase veliki dio godine.Autori nisu zaboravili da pomenu i lošu stranu ekološkog uzgajanja mesa – ono je naime skoro duplo skuplje od mesa do kojeg se došlo na konvencionalan način, dakle masovnim tovljenjem.

Autor: ARD (tagesschau.de) / Dijana Roščić
Odg. urednica: Jasmina Rose