1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kiosk

Svijet se prisjeća genocida nad Armencima, Turci Galipoljske bitke

Dok se ovog petka širom svijeta podsjeća na stradanje Armenaca, Turska obilježava 100 godina od Galipoljske bitke. Posljednja pobjeda Osmanskog carstva ima ogroman simbolički značaj za Tursku.

default

Spomenik stradalima u Galipoljskoj bitki

„Kada je u Prvom svjetskom ratu britansko-francuska flota željela osloboditi put kroz moreuz Dardaneli suprotstavio joj se kapetan Hakki Nusret upotrijebivši polagač mina dug samo 40 metara. Posluživši se lukavstvom i upotrijebivši 26 mina Nusret je potopio tri protivnička ratna broda i još tri toliko oštetio tako da su se ili morali povući ili dugo vremena biti izvan boja. To je bilans 18. marta“, piše Sueddeutsche Zeitung.

Mitski značaj Bitke kod Galipolja

Sueddeutsche Zeitung piše da je Galipoljska bitka jedan od posljednjih vojnih uspjeha Osmanskog carstva koje je bilo na zalasku, te da je ona iznjedrila i još jednog velikog narodnog heroja: pukovnika Mustafu Kemala, koji se danas slavi kao otac Turske: Ataturk. On je kasnije na ruinama Osmanskog carstva osnovao modernu Tursku. Britanski ministar pomorstva Winston Churchill, koji je bio odgovoran za neuspio napad, kasnije je jednom prilikom rekao da je mali Nusret promijenio svijet. 25. aprila su savezničke trupe pokušale zauzeti Dardanele kako bi odatle mogle osvojiti Konstantinopolj. Na turskoj strani poluotoka Galipolj na početku moreuza osmanlijske i savezničke trupe su započele žestoke okršaje. Život je navodno izgubilo više od 130 000 vojnika“, piše Sueddeutsche Zeitung i zaključuje:

„Ne čudi da Galipoljska bitka do danas ima mitsko značenje za Tursku. 25. april je zapravo Dan Galipolja u Turskoj. Ove godine je pomjeren na 24. april jer priče hrabrih boraca zaglušuje jedno drugo, neslavno poglavlje Prvog svjetskog rata: genocid nad Armencima. Ove godine se obilježava 100. godišnjica. Širom svijeta se ljudi podsjećaju na 1,5 milion Armenaca koji su izgubili životu u masakrima i deportacijama. Turska se do danas protivi priznati ova zlodjela kao genocid. Tako je jedna apsurdna bitka rasplamsala sjećanja u Turskoj. Galipolj je na svim kanalima. Kada predsjednik Redžep Taib Erdogan mora slušati poruke iz Brisela da bi morao priznati genocid nad Armencima on poručuje kako mu te kritike na jedno uho uđu na drugo izađu“.

Armenien Völkermord Messe in Eriwan

Misa u Erivanu u povodu 100 godina od genocida nad Armencima

Kada je riječ o obilježavanju 100 godina od genocida nad Armencima list Rhenische Post pozdravlja govor njemačkog predsjednika Joachim Gaucka održan tim povodom: „Istina je pobijedila. Na interni pritisak predsjednika parlament i vlada su odlučili da strahote Osmanskog carstva nad Armencima u Prvom svjetskom ratu označe pojmom „genocid“. Bilo je vrijeme. Predsjednik Gauck je jučer (23.04.) prilikom komemoracije ovu odluku obrazložio na pametan način i bez bilo kakvog pravdanja. On je termin „genocid“ povezao sa istorijski dokazanom sukrivicom Nijemaca u ovim zvjerstvima. On je podsjetio i na težak proces koji su prošli Nijemci suočavajući se sa svojom prošlošću, bez dovođenja u pitanje holokausta“, piše Rhenische Post.

Nož u leđa turskoj vladi

„Ovim njemačkim priznanjem će turskoj vladi utoliko teže pasti da se i dalje drži svoje pozicije prema kojoj tadašnja dešavanja nisu imala ništa sa genocidom. U Ankari će, kako u vladi, tako i u velikom dijelu opozicije, postojati osjećaj da im je Njemačka ovime zabila nož u leđa. Kada se stišaju prva negodovanja, to bi mogao biti signal koji bi turskoj vladi olakšao da izađe iz sadašnje slijepe ulice. Njemačka diplomatija ima iskustvo sa pitanjima nadoknade ratne štete i suočavanjem sa historijskom krivicom. Bilo bi fantastično kada bi se Turskoj uz sav dužni oprez time moglo pomoći“, piše Tageszeitung.

„To je bio genocid. Kako je moguće da je zvaničnoj Turskoj toliko teško to prihvatiti“, pita se Schwaebische Zeitung. „Zemlja nasljednica Osmanskog carstva bi izgubila svoj osnivački mit. Legitimitet osnivanja države bio bi ugrožen ako bi genocid bio jedan od njenih preduvjeta. Ipak zašto je drugim vladama toliko teško da genocid nazovu genocidom? Oko tri miliona ljudi turskog porijekla živi u Njemačkoj. Njima su se laži predstavljale kao istina. Oni će istinu prihvatiti samo ako dođe od njih samih“, smatra autor komentara u Schwaebische Zeitungu.

Preporuka redakcije