Svijeće su pobijedile oružje

Za mnoge je to bilo čudo. Padu Berlinskog zida su prethodili masovni protesti protiv tadašnjeg režima Socijalističke jedinstvene partije bivšeg DDR-a. Na demonstracijama do kojih je došlo na današnji dan, 9. oktobra 1989. u Leipzigu, na ulice je sa svijećama u rukama izašlo više od 70.000 ljudi. Doprinos tadašnjoj revoluciji dobrim dijelom je dala i Protestantska crkva. Demonstranti su sa svijećama u rukama krenuli ispred crkve Svetog Nikole u namjeri da se suprotstave oružju državne sile.

Za otvorenu zemlju sa slobodnim ljudima

Katrin Hattenhauer dan odluke je doživjela u zatvoru. Na transparentima koji su, nakon mirovne molitve početkom septembra, bili postavljeni na crkvu Svetog Nikole pisalo je: „Za otvorenu zemlju sa slobodnim ljudima“. Zbog toga je Katrin mjesec dana bila u zatvoru:

„Ja sam u to vrijeme od čuvara shvatila da je 9. oktobar bio veoma uzbudljiv – i čuli smo snažne udare. Zatvor se formalno tresao, tako da sam pomislila da se napolju kreću kamioni. No, da su to zapravo bili koraci 70.000 ljudi, to mi u svakom slučaju u tom trenutku, nije bilo jasno.“

Da li su mirovne molitve bile previše političke ?

70.000 demonstranata – sa takvom jednom masom državna sila nije računala tako da se odrekla vojne intervencije. Demonstranti su slavili pobjedu sa svojim pozivom da se zaustavi nasilje; pobijedila je mirna revolucija koja je krenula iz crkve. Svijeće su pobijedile oružje. Kada je za vrijeme demonstracija u Berlinu 1988. došlo do hapšenja, i u crkvi Svetog Nikole su održane molitve za uhapšene. Tada je došlo i do konflikata jer su se ne samo vodstvo crkve nego i članovi pojedinih opština uplašili da će oni koji su sudjelovali u mirovnim molitvama veoma razljutiti vlasti. Unutar crkve se vodila rasprava o tome da li mirovne molitve možda nisu previše političke, da li je njihov sadržaj samo prekriven Biblijom. Taktika tadašnjih vlasti bila je da se konflikt unese i u crkvu što je međutim izazvalo suprotan efekat: Pred crkvom su počeli da protestiraju aktivisti za građanska prava i opozicija. Revolucija se tako prenijela na ulice. I kada je državno vodstvo zatražilo da se obustave mirovne molitve, tome su se usprotivili predstavnici crkve. Jedan od njih Friedrich Magirius kaže:

„Prijetnja je bila jasna. Nedjeljama su nam vlasti govorile da moramo da interveniramo inače će izgubiti kontrolu. Koristili su sva moguća sredstva kako bi zaustavili kontra revoluciju. No, mi smo preuzeli odgovornost.“

9. oktobra 1989. četiri lajpciške crkve otvorile su vrata za mirovne molitve; crkve nisu mogle da prihvate toliki broj ljudi. Katrin Hattenhauer, koja je za vrijeme masovnih demonstracija tog ponedjeljka bila u zatvoru, oslobođena je četiri dana kasnije.

Autori: Mechthild Baus/Senad Tanović

Odg. urednik: Zorica Ilić