1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Svi bi nasljedstvo bogatog kolekcionara

Oko mnogih djela iz zbirke židovskog kolekcionara umjetnina Alfreda Flechtheima danas se svađaju muzeji i nasljednici. Sada bi u zajedničkom projektu više muzeja konačno moralo biti rješeno što je čije. Ali ne baš čisto.

default

Bildergalerie Alfred Flechtheim Kunsthändler der Avantgarde

Galerist Alfred Flechtheim bio je jedan od najživopisnijih likova Njemačke s početka 20. stoljeća. Kao sin bogatog židovskog industrijalca s velikim afinitetom za umjetnost puno je radije vrijeme provodio u umjetničkim krugovima Pariza, Berlina i Londona nego u skladištima obiteljske veletrgovine žitom. Bogato se i oženio, a njegova supruga iz ugledne dortmundske obitelji mu je velikodušno dozvolila da gotovo sav njezin miraz potroši - na umjetnine. A Flechtheim je za njih imao dobar nos. Ono što je kupovao kasnije je, kako se pokazalo, pisalo povijest umjetnosti. U njegovim stanovima su se tako gomilali djela Picassa, Cezannea, Gaugina, Degasa, Paula Kleea, Maxa Beckmanna i mnogih drugih - danas basnoslovno skupih - umjetnika. 9. listopada 1913. godine Flechtheim je otvorio svoju prvu galeriju u Düsseldorfu. Točno 100 godina kasnije na istom tom mjestu, u düsseldorfskom muzeju Kunstpalast, počinje projekt "Alfred Flechtheim.com/Trgovac umjetninama avangarde" koji bi trebao rekonstruirati djelo slavnog mecene. U njemu sudjeluje 15 muzeja iz Njemačke i Švicarske. Oni izlažu djela koja neosporno potječu iz Flechtheimove kolekcije i istovremeno su osnovali web-stranicu čiji je zadatak rekonstruirati sudbinu i puteve pojedinih djela. No, to ni u kojem slučaju nije jednostavno. Da bi se doista dobile sve relevantne informacije o njihovoj sudbini, trebalo bi u projekt uključiti i nasljednike. Jedan od njih, Michael Hulton, rado bi bio ono što zna o obiteljskoj prošlosti podijelio s povjesničarima umjetnosti.

Pod čizmom nacionalsocijalista

Buch Buchcover Ottfried Dascher Es ist was Wahnsinniges mit der Kunst Alfred Flechtheim

Biografija Alfreda Flechtheima iz pera Ottfrieda Daschera: "Nešto je ludo s umjetnošću"

Još prije nego što su došli na vlast, nacionalsocijalisti su, naime, činili sve kako bi židovskog ljubitelja umjetnosti ("Kunstjude") Flechtheima zaplašili i difamirali. Flechtheimov biograf Ottfried Dascher u svojoj knjizi opisuje kako su nacisti tako dugo sustavno maltretirali kolekcionara dok ovaj nije "skupio kofere i napustio Njemačku". Pobjegao je u London gdje je bezuspješno pokušao napraviti karijeru kao trgovac umjetnina. Tamo je na kraju i umro 1937. godine - u siromaštvu. U Njemačkoj je njegova supruga Betti pokušala spasiti što se spasiti da, ali i ona je postala žrtva nacionalsocijalističkog terora. Večer prije nego što je trebala biti deportirana u logor počinila je samoubojstvo. Čitava Flechtheimova imova raspršila se po svijetu - djelomično skrivena, djelomično prodana na crno za sitni novac. Mnoga djela su završila po privatnim zbirkama i njemačkim muzejima. Neka tamo još i danas vise. Za mnoga se sumnjalo da su dio mase "ukradenih umjetnina". Već godinama nasljednici židovskih kolekcionara traže, naime, od muzeja i galerija da rasvijetle porijeklo tih djela. Među njima su i Flechtheimovi nasljednici.

Legalni i ilegalni posjednici

Nakon "Washingtonske deklaracije" iz 1998. godine, kojom su se muzeji moralno obvezali na to, smatralo se pitanjem časti da se na ovakve pregovore pristane. Na dobrovoljnoj osnovi. Ali samo je malo muzeja bilo stvarno kooperativno i doista se potrudilo istražiti porijeklo spornih djela.

Kunstmuseum Bonn entschädigt Flechtheim Erben

Michael Hulten pred slikom ekspresionista Paula Adolfa Seehausa - za koju je uredno obeštećen

Oni su u brojnim slučajevima uspjeli i razjasniti da se ne radi o u ratu ukradenim umjetninama. Mnogi drugi muzeji su pak ustanovili da nisu legalni posjednici dijelom i milijune vrijednih djela. I počeli su pregovarati s Flechtheimovim nasljednicima. Tako je bonnski Kunstmuseum mogao zadržati platno Paula Adolfa Seehausa za kojega se ispostavilo da je neosporno pripadalo Flechtheimu, nakon što su njegovi nasljednici adekvatno obeštećeni. Kölnski muzej Ludwig pak nije bio tako kooperativan i nakon oštrog natezanja je u lipnju 2013. morao nasljednicima vratiti jednu sliku Oskara Kokoschke. Još 12 slučajeva je neriješeno.

Nasljednici nepoželjni

Ti sporni i neriješeni slučajevi bacaju tamnu sjenu i na ambiciozni muzejski projekt. Jer upravo muzeji koji su u njih upleteni vode glavnu riječ a da nisu ni pitali Flechtheimove nasljednike bi li i oni u njemu sudjelovali. Logično je stoga da su oni sada ogorčeni. Tako se ni 67-godišnji nećak, Britanac Michael Hulton, nije odazvao pozivu da prisustvuje službenom startu projekta.

Deutschland Museum Stadt Köln soll Kokoschka-Gemälde herausgeben

"Ukradeno" platno Oskara Kokoschke iz Flechtheimove kolekcije - "Portret Tille Durrieux"

Flechtheimovi nasljednici kritiziraju projekt i zbog toga što smatraju kako on stvara dojam da židovskom kolekcionaru, unatoč tome što je difamiran, proganjan i što mu je ukradena imova, u inozemstvu nije išlo tako loše. Prešućuje se, tvrde oni, i kako su se navodni prijatelji bračnog para Flechtheim, kojima su mnoga djela bila povjerena na čuvanje, prema njima odnosili: oni su se na njima besramno obogatili. Stoga su u srijedu (9.10.) kada je ponosno predstavljen i službeno pokrenut projekt "Alfred Flechtheim.com/Trgovac umjetninama avangarde" u düsseldorfskom Muzeju umjetnosti, samo nekoliko ulica dalje Flechtheimovi potomci predstavili vlastitu web-stranicu alfredflechtheim.org koja pokazuje njihovo viđenje sudbine kolekcionara.

Autori: Silke Wünsch/Dunja Dragojević

Odgovorna urednica: Belma Fazlagić-Šestić