Sveto ustrojstvo

To da na Japan udaraju i voda, i zemlja i zrak i vatra bilo je vijest nekoliko dana, ali manja nego kad su FIFA i UEFA udarile na Fudbalski savez BiH. Što i jeste normalno, jer Bosna nema ni more, ni vulkane, ni nuklerane elektrane, ni zemlju (nego baštinu tuždi), a ima nekoliko liga i isto toliko međunarodno priznatih stadiona, i više je njenih građana živi za fudbal nego onih kojima je ekologija važnija.

A da su FIFA i UEFA u krivu, dovoljno je samo stati pred sarajevsku katedralu i pitati Onoga ko sve zna i svakoga razumije je li bolje za jedan Savez i jednu državu da ima jednog ili tri predsjednika, jadan ili tri jezika, jednu ili tri televizije. Pa ako On pokaže tri, ko su čelnici FIFE i UEFE da kažu jedan? Zašto bi država koja ima tri naroda, tri boga, tri telekoma i tri škole pod jednim krovom imala jednog umjesto tri predsjednika Fudbalskog saveza?

Da je sreće…

Zaista, ako On nema ništa protiv tri predsjednika ko smo mi smrtnici da se tome protivimo? Odavno naš čovjek, koji se jedino boga boji malo, cunamija nimalo, a sankcija ko dorata svoga vjeruje u sveto ustrojstvo, traži sebi mjesta u njemu i slavi ga guslom i gudalom: Da je sreće i od boga daća, ne bi žene ni nosile gaća. (????) (Ovo je pogrešan citat.) Trebalo je da stoji: Da je sreće i od boga sila, gdje je jedan trojica bi bila. (Pa bi na golu fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine svaki narod imao svog golmana. A ne da njihov prima golove, a mi da ispadamo iz kvalifikacija.)

Ili: Da je sreće i od boga miga, na receptu tri bi bila žiga. (Ne bi se moglo desiti da pacijenta iz jednog naroda liječe i operišu ljekari iz drugog. Zašto bismo Hipokritovoj zakletvi vjerovali više nego predsjedničkoj?) Ili: Da je sreće i od boga lako, pod tri drota jedan konj bi skako. (Pa ne bi policija iz jednog naroda pendrečila navijače iz drugog. Nego bi svaki svoga spodbio pristašu.)

Ili: Da je sreće i od boga dača, tri bi tramvaj vozila vozača.

(Pa bi se svakih osam stanica smjenjivali, onaj koji je zvonio prešao bi na otvaranje vrata, a onaj s otvaranja vrata na pedale... Što bi putnici jednog naroda stavili svoju sigurnost u ruke i pod noge pripadniku drugog.)

Ili: Da je sreće i od boga glasi, tri bi žene radile na kasi.

(Pa bi se znalo ko kome plaća, a ne ovako, da pripadnicima jednog naroda deru kožu s leđa pripadnice drugog ili trećeg.)

Ili: Da je sreće i od boga želja, čas držala tri bi učitelja. (Dok jedan priča djeci svoje nacije druga dva bi simultano i konzekutivno prevodila. Što bi naša djeca slušala nastavu na tuđim jezicima, kad imaju svoj najljepši i najstariji?)

Ili: Da je sreće i od boga pažnja, na tri jagnje peklo bi se ražnja.

(A ne da jednom narodu prsti drugog čereče pečenje!) Ili

Da je sreće i od boga daće svaki uhljup došo bi do plaće.

(A ne ovako: da uglavnom glupi, lijeni, podli, pokvareni i nesposobni popaljuju budžet braneći ideale krvi, tla i rasne čistoće, sve pod visokim pokroviteljstvom kolektivnog organa, kojeg bi Crven-ban opisao kao: "jedan koji preko dva visi".)

Ukratko, da je boga znaka i od bogahimna bi se pjevala ovaka:

Himna trojedne traljevine

Varijacije na temu.

(Da je sreće i od boga daća, ne bi žene ni nosile gaća.)

Da je sreće i od boga sila, gdje je jedan trojica bi bila.

Da je sreće i od boga miga, na receptu tri bi bila žiga.

Da je sreće i od boga lako, pod tri drota jedan konj bi skako.

Da je sreće i od boga dača, tri bi tramvaj vozila vozača.

Da je sreće i od boga glasi, tri bi žene radile na kasi.

Da je sreće i od boga želja, čas držala tri bi učitelja.

Da je sreće i od boga pažnja, na tri jagnje peklo bi se ražnja.

Da je sreće i od boga daće svaki uhljup došo bi do plaće.

Autor: Nenad Veličković

Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić