Svebošnjački sabor vs. Dodikov referendum?

Nakon referenduma u Republici Srpskoj prošle nedjelje, situacija u BiH ostaje napeta. Politička prepucavanja, ali i krivične prozivke se nastavljaju, a iz bošnjačkih krugova se sve češće čuju i pozivi na sazivanje Svebošnjačkog sabora, kao odgovor na najveću političku krizu u zemlji još od prvog sabora, upriličenog septembra 1993. godine.

"Svebošnjački sabor je potreban, ali po mom mišljenju prvo treba djelovati prema međunarodnoj zajednici da vidimo da li će ona zaustaviti politiku Milorada Dodika", smatra dr. Suad Kurtćehajić, profesor Političkog sistema BiH i Teorije države i prava na Univerzitetu u Sarajevu. Ako međunarodna zajednica ne zaustavi takvu politiku, kako kaže Kurtćehajić za Deutsche Welle, "onda bi Sabor morao biti sazvan, da se sagleda situacija". Problem je, dodaje, što "Bošnjaci nisu izvršili ni adekvatan pritisak na visokog predstavnika, na kojeg se dosta oslanjaju, i to samo zato što su bošnjački političari zaokupljeni dnevno-političkim aktuelnostima, ali i zato što je politika postala unosan biznis, pa je mnogi vide kao sredstvo rješavanja vlastite egzistencije".

No, ako se Dodika ne zaustavi na putu secesije, naglašava Kurtćehajić, "znači da mu svi bošnjački političari idu ususret i da sve što on uradi oni prihvate, tako da će on toliko ojačati taj manji entitet da će reći da je BiH prazna ljuštura i da je za nju najbolje da se raspadne jer je višak". Bošnjaci bi u tom slučaju, dodaje, mogli doživjeti sudbinu Palestinaca.

SDA ne isključuje sazivanje Sabora?

Najjača bošnjačka stranka, Stranka demokratske akcije (SDA), također ne isključuje mogućnost sazivanja Svebošnjačkog sabora. Kako je za Deutsche Welle izjavio visoki dužnosnik stranke sabor bi mogao biti sazvan, zavisno od razvoja situacije i potrebe. "Ali, ipak treba imati u vidu da je BiH država uređena međunarodnim mirovnim sporazumom, te da se prije odluke o eventualnom sazivanju Svebošnjačkog sabora ipak trebaju iscrpiti svi pravni instrumenti zagarantirani tim sporazumom", kaže.

Nesmetano provođenje mirovnog sporazuma, naglašava ovaj visoki dužnosnik SDA, koji nije želio biti imenovan, trebalo bi biti osigurano uz pomoć zemalja "svjedoka" Daytonskog mirovnog sporazuma, a koje bi trebale reagirati u slučaju njegovog kršenja, poput nedjeljnog referenduma u Republici Srpskoj. "Ipak, imajući u vidu neprincipijelnost međunarodne zajednice, ne samo sada, nego i tokom rata u BiH, moramo biti na oprezu, pa ni sazivanje Svebošnjačkog sabora nije isključeno", zaključuje.

Bošnjaci bez strategije

Prvi Svebošnjački sabor održan je septembra 1993. godine, kada se trebalo odlučiti o prihvaćanju ili odbijanju mirovnog plana Owen-Stoltenberg, kojim bi BiH bila podijeljena u tri mini države, a drugi bi, ukoliko bi bio sazvan, državu trebao zaštititi od, možda, definitivnog raspada, ali bi trebao približiti i često dijametralno suprotne stavove unutar bošnjačkog političkog korpusa.

"Bošnjačka politika nema jasnu strategiju", tvrdi dr. Suad Kurtćehajić i dodaje da "bošnjački kapacitet mora biti realan, ne verbalan. Treba tražiti od Europe da djeluje i odstrani Dodika iz politike, te da se svim političarima u manjem bosanskohercegovačkom entitetu da do znanja da će biti politički eliminirani ako na sličan način krenu da ostvaruju svoja prava, jer srpski narod nije ni najmanje ugrožen i nije nigdje manje jednakopravan od bošnjačkog naroda".

Kurtćehajić naglašava i da se "bošnjački političari trebaju povezati sa bošnjačkom inteligencijom". "Ne možete istovremeno biti dobar političar i dobar znalac određenih stvari koje su vam potrebne da biste povukli prave poteze. Zato, kao što su u šahu nekada veliki majstori imali sekundante, koji su im pripremali šahovske varijante, našem političkom establišmentu treba pomoć inteligencije. Umjesto toga, oni su se okružili savjetnicima koji su tu zbog platne liste i koji su savjetnici pro-forme, koji ni sebe ne mogu savjetovati, a ne da savjetuju naše političare. To su većinom leziljebovići i tatini sinovi", smatra Kurtćehajić, koji obnaša i funkciju predsjednika Foruma bošnjačkih intelektualaca.

Sindrom "podaničkog mentaliteta"

Osim loših savjetnika i nedostatne komunikacije između političke i intelektualne elite Bošnjaka, problem je, smatra on, i svojevrstan "podanički mentalitet", koji opstaje još od vremena povlačenja Osmanlija iz Bosne. "Taj podanički mentalitet se razvijao generacijski i onda, kada neko iz srpskog naroda kaže nešto, to Bošnjak jednostavno podnese i šuti i čeka da vidi da li će to izazvati ili neće izazvati posljedice", kaže Kurtćehajić.

"Ali, kad se desi da Bošnjak nešto kaže, onda on ima problem što druga dva naroda reagiraju, ako ih se to dotakne. Ako se takva politika ne zaustavi, onda ćemo zaista doći u situaciju da imamo ozbiljnije probleme", naglašava on.

Svebošnjački sabor kontraproduktivan?

Ipak, ima i onih koji smatraju da sazivanje Svebošnjačkog sabora i eventualna homogenizacija bošnjačkog političkog korpusa i nije baš najbolje rješenje. "Mislim da bi bio veliki i ozbiljan problem ako bi se Bošnjaci homogenizirali i zapostavili ovu svoju dosadašnju političku različitost, koja BiH čuva kao državu", smatra Sead Omeragić, novinar Novinske agencije Patria, autor i kolumnista. "Naime, ako se sudaramo sa jednim nakaradnim sistemom koji nudi tri nacionalne politike, a želimo sačuvati multietičnost kao ključnu vrijednost BiH, onda je problematično bilo kakvo bošnjačko političko jedinstvo i kontraproduktivan bilo kakav svebošnjački sabor", kaže Omeragić za Deutsche Welle.

"Možete misliti kakve bi reakcije na sabor bile sada, kad se sa svih nacionalnih strana osjeti 'provjetravanje' i kad se osjeti umor od primitivaca koji vladaju desetljećima", naglašava Omeragić i zaključuje: "Mislim da se ovdje neko uplašio novog ratnog užasa, pa je požurio u takvo radikalno nacionalno jedinstvo, a sigurno da neprijatelji BiH znaju da bi nas i najmanji sukob definitivno podijelio".