1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Sve više Nijemaca traži posao u inostranstvu

Vec nekoliko godina raste raste broj iseljenika iz Njemačke. Ove godine dostignut je rekord. Domovinu je napustilo 145.000 Nijemaca. To je najviši nivo u poslednjih 50 godina. Dvije trećine ljudi odseljavaju se iz poslovnih razloga, uglavnom što ih na to prisiljava teška situacija na tržištu rada. Mnogi ne odlaze baš samovoljno a neki se posle nekoliko godina vracaju u Njemačku.

Njemački inžinjeri i arhitekti posebno traženi u inostranstvu

Njemački inžinjeri i arhitekti posebno traženi u inostranstvu

Dok jedni, bježeci od nezaposlenosti, napuštaju Njemacku, drugi moraju sve više da rade. Centrala za posredovanje poslova u inostranstvu ZAV ima pune ruke posla. Ovoj ispostvi njemacke Savezne agencije za rad javljaju se ljudi iz svih sektora privrede koji tragaju za zaposlenjem i koji su spremni za rad u inostranstvu. Samo je prošle godine ova agencija našla posao za 13.000 Nijemaca. Najtraženiji su radnici i gastronomi ali dobre izglede imaju i inžinjeri.

Odlazak u drugu zemlju prije svega je za starije ljude postala jedina mogucnost da nadju posao. U Švajcarskoj ili Holandiji, na primjer, za razliku od Njemacke, iskustvo na poslu cijeni se još više od diplome. Više od 40 odsto onih kojima Agencija za zapošljavanje u inostranstvu nadje posao u drugim zemljama stariji su od 40 godina.

Vecina njih uglavnom ostaje u Evropi, više od tri cetvrtine u zemljama, koj graniče sa Njemackom. Kanada i Australija su najomiljenije destinacije van Evropske Unije. Predstavnica Agencije za zapošljavanje Sabine Zidler ukazuje da oni koji dobiju posao u inostranstvu, domovini uglavnom ne okrecu ledja:

"Većina njih dobijaju ugovore na duže ali ipak ograničeno vrijeme. Neki od njih se odluce da ostanu tamo gdje su otišli ali vecina je spremna da se vrati."

Motiv za odseljavanje mnogi vide u sakupljanju radnog iskustava u inostranstvu, koje će im pomoći da kasnije pronadju posao u Njemačkoj. Slično razmišlja i Danijel Lambart. On je, doduše, dobio posao u jednom arhitektonskom birou ali je već nakon godinu dana ostao bez njega. Na tržištu rada u Njemackoj je, jednostavno, bila premala potražnja za arhitektama pa je i Lambart, poput mnogih njegovih kolega, odlučio da ode u inostranstvo:

"Vidio sam da mi tržište ne nudi mogucnosti kakvim sam se nadao pa sam srecu najprije okušao u Evropi, na žalost, bez uspjeha. Onda sam nekim kanalima došao do Njemacke službe za razvoj, prijavio se kod njih i po ubrzanom postupku bio primljen."

Njemačka služba za razvoj DED svake godine u nerazvijene zemlje šalje njemacke strucnjake. Posebna je potražnja za zanatlijama, poljoprivrednicima i socijalnim pedagozima ali posla ima i za arhitekte. Tako je Danijelu Lambertu ponudjeno mjesto u Togou što je u poredenju sa njegovim prvobitnim planom - da ostane u Evropi - bilo ravno avanturi ali se on nije ni najmanje premišljao:

"Ljudi u mom okruženju su na to gledali konzervrtivno, nisu to razumeli, ali sam ja išao svojim putem. Pri tom mi je ugovor bio ogranicen na godinu dana pa sam u svemu više vidio izazov nego nekakav rizik."

Nakon što je odluka donijeta krece se sa pripremama: sklapanje osiguranja, vakcinisanje, upoznaavnje sa zemljom u koju se ide. Sabine Zidler iz Centrale za posredovanje u zapošljavanju u inostranstvu istice da je najbitniji ispravan stav:

"Sve što je još potrebno je otvorenog duha se suociti sa drugacijom kulturom i drugacijim mentalitetom odnosno što felskibilnije krenuti preko granice."

Danijel Lambart je još pre odlaska u Togo znao francuski koji je tamo zvanicni jezik. Nije, medutim, znao mnogo o državi u koju je išao pa je na sve najpre morao da se navikne:

"Neophodno je biti ambiciozan, u uzvesnoj meri spreman na izazove a možda donekle i avanturista. Ali ko to nije na takav se korak vjerovatno i nece odluciti: da prihvati sasvim novi izazov, sa novim zadacima koje tek treba nauciti i razumjeti."

Lambert se tako dobro snašao da je posle godinu dana produžio boravak u Togou a potom i otišao na dve godine u Cad. Rijetki su slucajevi da se oni koji su otišli u inostranstvu vrate nezadovljni, primecuje Sabine Zidler i ukazuje da su problemi koji se javljaju isti oni kojih ima i na bilo kom radnom mjestu u Njemackoj:

"Većina ljudi bude prijatno iznenadjena, srecna što su se na taj korak odlucili jer im je bilo uzbudljivo. A oni koji su dugo bili nezaposleni pa su posao našli u inostranstvu vraćaju se sa puno novog samopouzdanja."

Pri tom nije uvijek lako ponovo naći posao u Njemačkoj. Za Danijela Lamberta je najteži period bio upravo onaj nakon povratka. Regularno radno mjesto našao je bio tek nakon devet mjeseci intenzivnih napora i doškolovavanja. Stekao je utisak da se velika razlika pravi izmedju iskustava stečenih u Evropi i u zemljama u razvoju.

Njemački poslodavci ljude koji su radili u Evropi tretiraju kao izrazito kvalifikovanu radnu snagu dok onima koji su radili u siromašnim zemljama daju samo ponude koje se ticu poslova u oblasti pomoci nerazvijenim zemljama, žali se arhitekta Danijel Lambert. On ipak ne žali zbog privremenog odlaska u inostranstvo jer je, kako zaključuje stekao veliko radno iskustvo:

"Sakupio sam mnoga iskustva koja i sada mogu da mi koriste u životu. Rekao bih da sam se ponovo etablirao na njemačkom tržištu rada."