1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Sve sto je na istoku nek se ne nada punopravnom clanstvu u EU

Buducnost je otvorena- nakon odluke o pocetku pregovora o pristupu , pred Turskom i pred EU tek je otvoren veliki zadatak

Pristup Turske EU: Docek Erdoganu

Pristup Turske EU: Docek Erdoganu

Sad je dakle odluceno: EU ce 3.oktobra 2005. Pregovarati sa Turskom o eventualnom pristupu. Da li je to sada kao sto neki tvrde, pocetak kraja? Da li ce EU bankrotirati? Da li ce nestati slobodne trzisne zone? Ili ce uskoro i same briselske kancelarije preplaviti Turci, usljed visokog nataliteta u zemlji na Posforu? Ova pitanja nisu sala- mora ich se ozbiljno shvatiti, ali treba izbjeci sirenje loseg raspolozenja kao da je na pragu katastrofa. Jer to bi bilo isto tako pogresno kao i uzdizanje u visine, sto cini EU, kada Tursku iznenada etablira kao globalnog igraca. Krajnje je vrijeme- treba se spustiti na zemlju.

Najprije je sada neophodan jasan katalog kriterija po kojima se primaju pristupnice. Konacno, ne radi se o tome da li EU Turskoj daje ili ne daje osnovnu perspektivu, vec o tome da li su i Turska i sama EU spremne na jedan takav korak.

Radi se o tome da se Turskoj jasno stvi do znanja da treba do kraja da sprovede svoje reforme, da u Briselu nema prljavih kompromisa. Prije svih Recep Tayyip Erdogan mora shvatiti da nece proci sa svojom tvrdoglavoscu, koju je demonstrirao na susretu u vrhu. To sto Erdogan tesko prihvata Kipar pokazuje da on licno nije shvatio osnovne principe EU.

Teze je definisati, koliko se EU mora promijeniti da bi prihvatila Tursku. Tu se tek traze hladne glave, koje npr. imaju hrabrosti da zrtvuju obilne agrarne subvencije i regionalne prohtjeve. I to ne samo zato sto ce joj se mozda nekad u nekoj dalekoj buducnosti prikljuciti poljoprivredno- orijentisana Turska- bankrot prijeti vec za nekoliko godina i sa sadasnjim clanicama.

Medjutim: potrebno je jos izmjena, prije svega razjasnjenje pitanja: sta ce EU biti u buducnosti. Privredna i monetarna unija sa ogranicenom politickom saradnjom, kao sto je sada, ili nesto jos vise? Da li ce to biti zajednica, u kojoj svi u svim oblastima saradjuju, ili ipak samo okvir, u kom se okupljaju grupe drzava koje nastoje da ostvare saradnju- za razliku od ostalih koje to ne zele. Postoji vise mogucnosti. Ali cak i Ustav EU ne ukazuje na smijer ove zajednice.

Jedno se ove godine nekako usput iskristaliziralo: Prvi put se EU ozbiljno pozabavila pitanjem istocne granice. Bijele fleke u jugoistocnoj Evropi trebalo bi malo po malo da budu dio EU- nema sumnje. Ali – nema zurbe. Ali sve sto lezi istocno, ne treba da se nada punopravnom clanstvu. To se odnosi na Moldaviju, isto ka o i na Ukrajinu. Jedini izuzetak je Turska, koja je, doduse dobila sansu za pristup, ali samo zato sto je tako reformisana da se uklapa u EU.