1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Sve punije kase, sve praznije tvorničke hale

Broj nezaposlenih u Njemačkoj je i dalje u padu. Ipak, veliki njemački koncerni poput Siemensa i BMW-a najavljuju otkaze hiljadama radnika, iako su im pune kase i knjige narudžbi. Komentar Karla Zawadckog.

default

BMW najavljuje otkaze za 5000 radnika u Njemačkoj

Na tržište rada utiču dva faktora: konjuktura i vrijeme. Privredni rast je trenutno nešto slabiji, ali je još uvijek pozitivan. Prvenstveno srednje velike firme, koje predstavljaju kičmu njemačke privrede, otvaraju radna mjesta. U brojnim dijelovima Njemačke je zima bila vrlo blaga, što je pogodovalo branši građevinskih radnika.

Oni koji najbolje stoje, najviše otpuštaju

Ipak, vijest koja uznemirava glasi: veliki koncerni koji plivaju u novcu najavljuju otpuštanja. U brojnim slučajevima se u javnosti istovremeno saopštavaju podaci o rekordnim zaradama i otkazima. BMW, Henkel i Siemens najavljuju otpuštanja hiljada radnika.

Prošla vremena povezanosti firme i radnika

Jasno da je svaka firma slučaj za sebe, ali je jedno zajedničko. Prošla su vremena kada je u Njemačkoj važilo pravilo da je posao u nekoj velikoj kompaniji garancija za radni odnos do penzije. Anglosaksonski kapitalizam je ukinuo formu dosadašnjih odnosa radnika, firme i njenih vlasnika. Sve više u prvi plan izbija težnja da se u što kraćem roku potigne što veći profit. To još više dolazi do izražaja zato što se akcije brojnih firmi nalaze većinski u rukama stranih investitora, a akcijama se trguje ne samo uFrankfurtu, nego i u New Yorku.

Investitori igraju važnu ulogu u svakoj kompaniji. Oni su zainteresovani za dvije stvari: za rast vrijednosti akcija, te za visoke dividende koje te akcije donose. Zvuči perverzno, ali je logika na berzama jasna: najave otkaza radnicima obično rezultiraju rastom cijena akcija. Jedni gube radna mjesta, dok drugi zadovoljno trljaju ruke.

Srednje velike firme još uvijek cijene svakog radnika

Kod srednje velikih firmi je stvar donekle drugačija. Veliki broj ovih firmi još uvijek vode oni koji ih i posjeduju. Oni su naravno zainteresovani za zaradu, ali i za dug život svog preduzeća, koje treba da naslijede potomci. Takve firme ne djeluju po logici ostvarivanja brzog profita, nego se planira i investira dugoročno. Tu još uvijek radi šef koji je zainteresovan za svakog radnika i njegovu porodicu. Ipak investitori se i tu miješaju u igru, kada recimo, u porodici vlasnika nedostaje adekvatan nasljednik za vodeću poziciju.

Boss najbolji primjer finansijskih "skakavaca"

Takav primjer je poznata fabrika odjeće, Boss. Ovu firmu je kupio jedan privatni konzorcij, koji sam sebi godišnje isplaćuje sto miliona eura dobiti, a sada zahtijeva da mu se jednokratno iz fabričke kase isplati 400 miliona eura. Konzorcij je tako isplatio svoj ulog, a Bossu ostaju dugovi za vratom.