Sve isto, samo sa drugim predznakom

Kancelarka ostaje na svojoj dužnosti. Međutim, vlada kojoj je na čelu biće bitno promijenjena. Mandat za sastavljanje vlade pripada Angeli Merkel, čiji su demohrišćani (CDU), kao najjača partija u Bundestagu osvojili 42 odsto glasova. Ipak, njen dosadašnji koalicioni partner, Liberali (FDP), nisu joj više na raspolaganju. Demohrišćani će tako u naredne četiri godine vladati Njemačkom ili u koalicionom savezu sa socijaldemokratama ili samostalno.

Popularnost kancelarke nije mogla biti dovedena u pitanje, a njena partija je profitirala od njenog ličnog ugleda. To je najveći izborni uspjeh demohrišćana u posljednje dvije decenije. Istovremeno, rezultati izbora su pokazali nezapamćen pad njenog manjeg koalicionog partnera, njemačkih Liberala. Prije četiri godine oni su osvojili preko 14 odsto glasova, a sada nisu preskočili ni cenzus. Taj istorijski poraz Liberala ujedno je i prekretnica u ukupnom političkom krajoliku Njemačke pošto su Liberali od osnivanja SR Njemačke bili stalno prisutni u Bundestagu.

Politika Angele Merkel zamisliva i sa Socijaldemokratama

Očigledno je da su birači procijenili da su uspjesi vladajuće koalicije u stvari lični uspjesi kancelarke: Njemačka ima najmanju stopu nezaposlenosti u Evropi, solidan privredni rast i ne baš prevelike dugove. Za većinu Nijemaca je sve to postignuto bez velikih odricanja. To je pridobilo birače. Oni žele kontinuitet, stabilnost i bezbijednost, a to im obećava Angela Merkel. Nakon osam godina vladavine ona ostaje izuzetna političarka svjesna svoje moći. Ona je konsekventno zaposjedala sve teme opozicije: društvenu pravdu, rasterećenje porodice, ukidanje obaveznog služenja vojnog roka, nemiješanje u ratove u Libiji i Siriji i preokret u energetskoj politici. Doduše, na papiru crno-žuta koalicija je bila konzervativno-liberalna, građanska, ali po mnogim temama u stvari socijaldemokratska ili čak „zelena“. To je model Angele Merkel i on je popularan!

Očito je da ni Merkelovoj ni velikom broju njenih pristalica ne predstavlja problem da se politički rad nastavi u koaliciji sa Socijaldemokratama. Čak je suprotno: u tzv. „velikoj koaliciji“ gornji dom njemačkog parlamenta – Bundersrat, u kome su zastupljene njemačke federalne jedinice, i u kojem dominiraju Socijaldemokrate, sigurno ne bi pružao tako veliki otpor odlukama Bundestaga. Naime, Bundesrat trenutno blokira važne nacrte zakone.

Erozija partijskog sistema

Izgled njemačkog političkog krajolika se trenutno radikalno mijenja. Koordinate su se promijenile. Socijaldemokrate i Zeleni ne mogu biti zadovoljni svojim izbornim rezultatima. Uprkos tome što je opozicioni kandidat Per Štajnbrik u posljednjim nedjeljama pred izbore očigledno intenzivirao svoju kampanju, uspio je da popravi rezultat svoje partije u odnosu na prethodne izbore samo za tri odsto. Tih 26 procenata su mnogo manje od onoga što su Socijaldemokrate očekivali. Ta stranka se bori za održavanje statusa tzv. „narodne partije“. Uzroci su u tome što je kancelarka uspješno zaposjela tradicionalno socijaldemokratske teme, ali i u tome što Socijaldemokrate nisu bili u stanju da uvjerljivo nametnu svoje teme. Četvrt vijeka poslije ponovnog ujedinjenja Njemačke, nasljednica Socijalističke partije jedinstva (SED), koja je vladala u DDR-u, Ljevica, postala je treća po snazi partija u Bundestagu. Manje stranke, kao što je „Alternativa za Njemačku“, pokazuju jasan profil. Ta euroskeptična stranka je sakupila one građane koji biraju iz protesta etabliranim partijama, dezorijentisane i razočarane građane svih političkih orijentacija.

Izlazak iz „komotne zone“

Odnos snaga se temeljno promijenio. Šta su uzroci? Mnoge partije – prije svega Liberali i Zeleni – bili su zaokupljeni sami sobom. Sujetne diskusije o kadrovskoj politici i antiteme kao što je zagovaranje povećanja poreza, nisu naišli na razumijevanje birača. Predizborna kampanja protekla je bez velikih kontroverzi i bez strasti. Posljedica te „meke“ predizborne utakmice prouzrokovala je to da trećina birača neposredno uoči izbora nije znala za koga će glasati. I kancelarka i opozicija su svoju politiku predstavljali biračima kao političku „servisnu uslugu“. Umjesto političke debate, preovladavala je reklama političkih proizvoda. To nije trend samo u Njemačkoj, ali i ovdje se politika danas vodi manje politički nego ranije. Njemačka se 2013. godine dobro osjeća u ovoj „komotnoj zoni“!

Pitanja bitna za budućnost još čekaju na odgovor

Ovi izbori su u njemačkom komšiluku, kao i u evropskim zemljama zahvaćenim krizom bili očekivani kao „izbori koji odlučuju o Evropi“. Mnogi susjedi očekuju ublažavanje tvrdog stava Berlina u rješavanju finansijske krize i nametanju mjera štednje ako za kormilom bude „velika koalicija“.

Ali ovi izbori odlučuju i o bitnim pitanjima koja se tiču budućnosti Njemačke. Kako da osiguramo penzije za sve starije stanovništvo? Kako da finansiramo preokret u energetskoj politici? Kako da se postavimo u sirijskoj krizi? I šta je – s one strane kriznog menadžmenta – naša vizija proširene Evrope? U tim oblastima Njemačka ima daleko veću odgovornost od one koju žele da vide oni koji su za to odgovorni. Njemačka je najveća evropska ekonomija, četvrta po snazi u svijetu, a bavi se isključivo sama sobom i lijepo joj je tako. To praktikuje sa puno uspjeha.

Neka dođe kraj administrativnom upravljanju

Na samom početku politike stoji da se na javnu diskusiju o navedenim temama pozovu i birači i oni koji ne biraju. Demokratija je stalno traženje kompromisa. Kompromisi nastaju kada se u debati sučele različite pozicije. Smatram da politika u Njemačkoj mora opet da postane više politička. Njemačkom ne bi trebalo administrativno upravljati, Njemačku bi trebalo oblikovati. To je nalog za vladu o čijem sastavu će se narednih dana raspravljati.

Komentar: Ute Šefer
Odgovorni urednici: Ivan Đerković / Mehmed Smajić