Svaka zemlja ima svoju jeftinu radnu snagu

Vinova loza na obroncima uz dolinu rijeke Mosel je pobrana, šatori sa madracima vraćeni u šupe i garaže a sezonski radnici su se vratili u svoje zemlje na istoku Evrope. Tokom mjeseci koje su proveli berući grožđe u Njemačkoj, na njihova polja u Poljskoj, Bugarskoj ili Rumuniji došli su da rade oni koji žive još istočnije: Ukrajinci, Moldavci i Gruzijci. Riječ je o jeftinoj radnoj snazi koja je tako malo plaćena da Poljaci, Bugari i Rumuni to više ne žele da rade već radije odlaze u dolinu Mosela gdje mogu da ostvare puno veću zaradu.

Ekonomisti govore o tzv. Win-Win situaciji u kojoj i jedna i druga strana profitira dok se sindikati pribojavaju rastuće eksploatacije. Eksperti za tokove na tržištu rada smatraju da će ova tzv. cirkularna migracija u Evropi narednih godina sve više uzimati maha."Tu postoji konkurencija i potiskivanje određenih grupa ljudi"; ukazuje Werner Eichhorst Iz Instituta za budućnost radnih tokova sa sjedištem u Bonu.

"Takvu vrstu konkurencije nemilosrdno i hladnokrvno iskorištavaju mnoga preduzeća", smatra Harald Wiedenhofer iz Evropskog saveza sindikata u oblasti poljoprivrede, industrije hrane i turizma. U Njemačkoj, Španiji, Poljskoj postoji trend da se za jednostavan fizički rad sve manje plaća, tako da za takvu vrstu poslova u obzir dolazi samo jeftina radna snaga iz inostranstva. Ali i za te ljude zarada nije dovoljna da bi od nje mogli da žive. Stoga se Wiedenhofer i njegov Sindikalni savez bore za uvođenje minimalne satnice koja bi svim radnicima omogućavala zaradu dostojnu čovjeka. Ona bi trebala da iznosi 60 posto od prosječnog nacionalnog dohotka. U nordijskim zemljama je regulativa na tržištu rada još bolja. "Kao recimo u Danskoj", kaže Wiedenhofer i naglašava da se strani radnici po pitanju zarade moraju tretirati isto kao i domaći. "To je regulativa koja bi trebala da posluži kao uzor!"

7 eura po satu za branje grožđa

Njemačka je jedna od posljednjih zemalja EU koja nema zakonski zacrtanu minimalnu satnicu. To je propust koji nova vlada namjerava da ispravi tokom ove godine. U praksi se međutim tarifni ugovori i dogovori o minimalnoj cijeni rada zaobilaze. Od 7 eura, koliko iznosi satnica za berače grožđa u dolini Mosela, mnogi vinari odbijaju dio novca na račun troškova spavanja u kampovima koje su podigli za sezonsku radnu snagu. "Ali to je ipak više izuzetak nego pravilo", tvrdi Andrea Adams iz Udruženja vinara iz njemačke pokrajine Rheinland-Pfalz. Ona dodaje da vinari konačno imaju interes da njihovi sezonski radnici budu zadovoljni kako bi im naredne godine ponovo došli na rad. "To su veze stvarane godinama i vlasnici firmi i vinari se raduju radnoj snazi u koju se mogu pouzdati i stoga se raduju i da im se ti ljudi ponovo vrate", kaže Andrea Adams.

Harald Wiedenhofer smatra da je opasnost od eksploatacije radne snage puno veća u industriji a da je manje dramatična u poljoprivredi. U industriji se stalno definiraju novi radni odnosi sa ciljem zapošljavanja sve jeftinije radne snage. Drastičan primjer je njemačka mesna industrija, koja zapošljava 15.000 radnika iz Rumunije. Oni rade za 3 do 6 eura po satu. Osnova za ovakvu satnicu su radni ugovori, koje omogućava zakon EU. Tako jedna njemačka klaonica podnese nalog rumunskoj firmi da u Njemačkoj zakolje i izreže 100.000 svinja i pogode se za sumu novca. Takvom konstrukcijom se pravno izbjegavaju njemački tarifni ugovori o plaćanju radne snage. Eksploataciju radnika tako vrši rumunska firma.

EU već godinama pokušava da s jedne strane zaštiti prava radnika a s druge da pojača konkurentnost. No, rezultat nije uvijek zadovoljavajući. Firme stalno uspijevaju da iznađu rupe u zakonu kako bi radnu snagu plaćali što manje. Nakon što se novim zakonima stalo u kraj zapošljavanju navodnih slobodnih saradnika, počele su nicati firme za posredovanje radne snage. Nakon što je i na tom polju zakonski uvedena bolja zaštita prava radnika, pojavili su se radni ugovori unutar firme.

Za rumunske mesare i radnike u klaonicama međutim još ima nade. Sredinom januara su se sindikati i mesna industrija dogovorili za minimalnu satnicu od 7,75 eura širom Njemačke, koja treba da važi i za 15.000 Rumuna zaposlenih u klaonicama. Za Haralda Wiedenhofera je to još jedan dokaz koji pokazuje da se problemi moraju rješavati na nacionalnom nivou, ali samo uz postojanje političke volje.


Autori: Alois Berger / Jasmina Rose
Odgovorni urednik: Svetozar Savić