1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropa

Svađa oko njemačkog zlata

Najveći dio njemačkih zlatnih rezervi nalazi se u trezorima u inozemstvu. To zlato već odavno nitko nije vidio. Zato Državni ured za reviziju od središnje banke traži detaljnu kontrolu.

U krizna vremena zlato pruža sigurnost. Sada, kada je dužnička kriza poljuljala zajedničku europsku valutu, njemački političari i Državni ured za reviziju odjednom su se sjetili zlata. Da li je njemačka središnja banka Bundesbank posljednjih godina uopće sama kontrolirala da li sve poluge još uvijek leže u trezorima američkih, britanskih i francuskih središnjih banaka? Tamo se, naime, nalazi najveći dio njemačkog zlata. U trezorima njemačke središnje banke u Frankfurtu nalazi se samo oko 30 posto zlatnih rezervi.

Državni ured za reviziju, neovisna ustanova koja kontrolira državne financije, istražila je po nalogu saveznog parlamenta da li Bundesbank uopće ima točan uvid u zlatne rezerve. Već mjesecima se od središnje banke zahtijeva da obavi detaljnu kontrolu, umjesto da samo povremeno baci pogled na rezerve ili se ona oslanja na pismene potvrde stranih središnjih banaka.

Zašto je zlato izvan zemlje?

Goldreserven der Deutschen Bundesbank

Zlatne rezerve njemačke Bundesbanke

Sjedinjene Američke Države imaju 8.133 tone zlata, a Njemačka bi s 3.396 tona trebala biti odmah na drugom mjestu. Njemačko zlato bi bilo vrijedno više od 130 milijardi eura. Trenutačna rekordna cijena zlata bi tu vrijednost mogla još više povećati. Zlatne poluge su važan dio rezervi središnjih banaka eurozone. Članice eurozone raspolažu sa više od 10.787 tona zlata, a Europska središnja banka sa više od 502 tone. Austrija ima 280 tona, zadužena Grčka 111 tona, Portugal 382, a Španjolska 281 tonu.

Zašto se njemačke zlatne poluge nalaze u inozemstvu? To navodno ima veze sa Hladnim ratom, jer je postojao strah od sukoba između Istoka i Zapada na njemačkom teritoriju, pa je bilo sigurnije pohraniti zlato u inozemstvu. To na prvi pogled zvuči logično, no povjesničari smatraju da za to postoje drugi razlozi. "Danas to više nije tako poznato, ali Nijemci su 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća na teret zapadnih sila ostvarivali velike dobiti. I dok su oni trebali vojnu zaštitu, Amerikanci, Britanci i Francuzi su bili kronično u stisci s novcem", objašnjava povjesničar Werner Abelshauser. Te su zemlje od Njemačke dobivale povoljne kredite, a deponiranje njemačkog zlata u njihovim trezorima trebalo je stvoriti veće međusobno povjerenje.

Nema sumnje u strane trezore

Werner Abelshauser Wirtschaftshistoriker

Werner Abelshauser

Bundesbank je u međuvremenu reagirao na zahtjeve Državnog ureda za reviziju i priopćio da nema sumnje "u integritet, ugled i sigurnost" stranih trezora. Središnja banka također tvrdi da je iz postojećih dokumenata i kontrolnih postupaka već desetljećima vidljivo da su zlatne rezerve nedirnute. Državni ured za reviziju ne sumnja u poštenje stranih partnera, ali traži strožu kontrolu. Sada je Bundesbank obećao da će tijekom iduće tri godine dopremiti 150 tona zlata iz New Yorka u Njemačku. Zlato će biti rastaljeno kako bi se preispitali njegova kakvoća i količina.

Kako će se obaviti taj transport? Najvjerojatnije ne onako kako su to učinili Francuzi 1966. godine. Oni su navodno, barem se tako špekulira, poluge iz New Yorka dopremili podmornicama. Tadašnji francuski predsjednik Charles de Gaulle je inzistirao na povratku zlata iz trezora američke središnje banke u Francusku. De Gaulle ni pod koju cijenu nije htio biti ovisan o Sjedinjenim Američkim Državama.

Autori: Monika Lohmüller/Andrea Jung-Grimm

Odg. ured.: Senad Tanović