1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Susret u zategnutoj atmosferi

Politički razgovori koje je u glavnom gradu Irana vodio bivši njemački kancelar Gerhard Šreder izazvali su uzbuđenje u političkim krugovima i u Iranu i Njemačkoj.

Gerhard Šreder i Mahmud Ahmadinedžad prilikom Šrederove posjete Iranu.

Ahmadinedžad: Nezadovoljan zbog kritika na teritoriji sopstvene zemlje!

Bivši njemački kancelar Gerhard Šreder trebalo je u Teheranu da bude samo gost iranskog neurohirurga Madžida Samila, starog poznanika iz Hanovera, da tamo otvori jednu naučnu fondaciju, položi kamen temeljac neurohirurške klinike u mjestu Rašt, obiđe istorijski značajan grad Isfahan i onda da se vrati kući. Međutim, posjeta se pretvorila u politički događaj koji je izazvao veliko uzbuđenje kako u Teheranu, tako i u Berlinu.

Susret sa političkom elitom

Samo u jednom danu Šreder se sastao sa gotovo cjelokupnom iranskom političkom elitom, uključujući predsjednika Mahmuda Ahmadinedžada i njegovog protivkandidata na izborima ovog ljeta Mohamada Hatamija.

„Jasno je da ličnost kakva je Gerhard Šreder ni prilikom privatne posjete ne može da izbjegne političke razgovore“, izjavio je iranski ambasador u Berlinu Ali Reza Šeih Atar. Iako je iz Šrederovog kabineta putovanje najavljeno kao nepolitičko, niko nije sasvim vjerovao u to. Naime, već prije Šrederovog dolaska u Teheran svi termini susreta bili su precizno planirani, a ni bivši kancelar nije krio da bi rado vodio političke razgovore.

„Ovdje sam privatno, nemam nikakav zvanični zadatak, ali ja sam čovjek politike“, izjavio je Šreder po dolasku u Teheran.

Iranska štampa spekulisala je da je Gerhard Šreder stigao kao izaslanik američkog predsjednika Baraka Obame ili, bar, kancelarke Angele Merkel.

„Tajna misija“

Sva njegova nastojanja da demantuje glasine samo su vodila novim nagađanjima o „tajnoj misiji“, pogotovo što je sa iranske strane stavljeno do znanja da je u pitanju najava popravljanju odnosa sa Njemačkom, pa i sa Zapadom u cjelini.

Bivši njemački kancelar na ceremoniji postavljanja kamena temeljca za neurološku kliniku u Teheranu.

Bivši njemački kancelar na ceremoniji postavljanja kamena temeljca za neurološku kliniku.

U Teheranu gotovo ništa nije saopšteno o sadržaju Šrederovih političkih razgovora. Navodno je postojala opasnost da susret sa Ahmadinedžadom propadne, jer je prethodno u govoru u Industrijskoj komori u Teheranu Šreder kritikovao iranskog predsjednika zbog neprijateljskog stava prema Izraelu.

„Holokaust je istorijska činjenica i nema nikakvog smisla poricati taj jedinstveni zločin“, rekao je Šreder.

Teheran je uzvratio zahtjevom da Šreder i Zapad ne primjenjuju dvostruke aršine kada je sukob na Bliskom istoku u pitanju i da osude i „izraelske agresije“ kao što je, na primjer, bio nedavni napad na Pojas Gaze. Osim toga, ambasador Šeih Atar smatra da su bilateralni odnosi suviše važni da bi „ostali u sjenci teme kao što je holokaust“. U teheranskim izvorima se saznaje da govor u komori nije bio ni planiran i da je uslijedio tek nakon kritika iz Njemačke na planirani susret sa iranskim predsjednikom.

Nezadovoljni predsjednik

Ahmadinedžad je bio nezadovoljan zbog kritike na teritoriji sopstvene zemlje i susret je protekao u zategnutoj i hladnoj atmosferi. Kako se saznaje u Teheranu susret sa protivkandidatom na predsjedničkim izborima Mohamadom Hatamijem bio je, naprotiv, vrlo srdačan i propraćen ćaskanjem o vremenima u kojima su obojica političara bila na položaju i smijehom. Bilo je riječi i o Njemačkoj – Hatami je prije islamske revolucije 1979. godine bio na čelu jedne džamije u Hamburgu.

Šreder je, inače, izjavio uoči puta da „nema (zvanični) zadatak, ali ima nadu“ i pozvao je Teheran da „prihvati Obaminu ispruženu ruku“ kako bi počela nova era u odnosima sa Zapadom. Na kraju posjete rekao je da postoji spremnost za otvaranje novog poglavlja, „ali ne u željenoj mjeri“.

Kako ocjenjuju posmatrači, i Iran želi novu eru, ali ne uključujući ono što želi Šreder (i Zapad) – priznavanje države Izrael i odustajanje od nuklearnog programa.