1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Susret na vrhu EU

Šefovi država i vlada na jučer u Bruxellesu završenom proljetnom sastanku na vrhu koji je tradicionalno posvećen gospodarskim temama potvrdili su odluku ministara financija o reformi gospodarskog pakta stabilnosti.

Luxemburski premijer Jean Claude Juncker (na slici desno) i njemacki kancelar Gerhard Schröder (na slici lijevo) prilikom susreta na vrhu EU u Luxemburgu

Luxemburski premijer Jean Claude Juncker (na slici desno) i njemacki kancelar Gerhard Schröder (na slici lijevo) prilikom susreta na vrhu EU u Luxemburgu

Postignutim dogovorom članicama Europske Unije ostavlja se više prostora u vremenima slabe konjukture za nove dugove. Za uzvrat dobivanja nove fleksibilnost članice se obvezuju da će u doba dobre i pozitivne konjunkture više konsolidirati svoj proračun.

Kod srednjoročnih ciljeva proračuna ubuduće se uzimaju u obzir strukturne reforme. Duže faze stagnacije kao što je to bio slučaj u proteklih nekoliko godina kod Njemačke i Francuske ubuduće će se također uzeti u obzir ukoliko jedna zemlja članica prekorači proračunsku granicu od 3%. Neto platiše budžeta Europske Unije poput Njemačke mogu također računati s olakšicama.

Oko direktive o otvaranju tržišta za uslužne djelatnosti 25-orica su odlučili da se provedu bitne promjene.

Bolkestein direktiva – tako u žargonu nosi naslov prijedlog liberalizacije tržišta uslužnih djelatnosti, jer je autor bivši povjerenik za konkuretnost Nizozemac Frits Bolkestein, a neki su je već preimenovali u Frankestein direktivu. Međutim, od jučer ova direktiva je prošlost, jer su šefovi država i vlada zemalja članica zatražili provedbu znatnih promjena.

Zapravo je Europska komisija ulagala velike nade u spomenutu direktivu koja bi predstavljala temeljni element Lisabonske strategije i kojom bi se stvorilo oko 600.000 novih radnih mjesta. Međutim, Komisija je pogrešno procijenila otpor na koji je naišla u pojedinim članicama.

Najžešći otpor stigao je iz Francuske, gdje je predsjednik Chirac kazao: „Ultraliberalizam predstavlja novi komunizam“. Chirac strahuje od negativnog ishoda referenduma o Europskom ustavu. Francuska je dobila potporu iz Švedske, Njemačke i Luxembourga, dok se izričito za direktivu zalagala Velika Britanija.

Točnu na kraju ove teme postavio je predsjedavajući Jean-Claude Juncker kazavši kako „trenutna direktiva ne zadovoljava zahtjevima održati europski socijalni odel“. Stoga direktiva mora na popravi i doradu.

Europska komisija mora očuvati i svoj obraz, pa direktiva nije formalno povućena, već je vraćena samo na doradu. Ipak vrlo važni dijelovi u potpunosti će se preraditi. Tako će se primjerice uvesti čitav niz iznimki za javne službe poput sektora zdravstva. Otvaranje tržišta neće biti na području vodoopskrbe i zbrinjavanja otpadnih voda. Prerada i pormjene mogle bi trajati i do godinu dana. Doslovce u zaključcima je zapisano vrlo neodređeno slijedeće: “Za povečanje gospodarskog rasta i konkurentnosti unutarnje tržište mora u potpunosti funkcionirati pri čemu je neophodno očuvati europski socijalni kodel. Sada su na potezu Europska komisija Parmanet i Vijeće ministara koji moraju dogovoriti novi oblik direktive.

Pitanje da li će preradom i promjenama odpasti jedan od najsporniji dijelova direktive – naime onaj o principu zemlje podrijetla – za sada je još neizvjesno, a odgovor na to pitanje na summitu svi su vješto izbjegavali. Najveći protivnici spomenutog načela su sindikati koji upozoravaju na opasnost ugrožavanja socijalnih odredbi. U tom slučaju bi primjherice jedan električar ili vodonistalater iz Poljske ili češke mogao ponuditi svoje usluge u Njemačkoj, ali ne prema njemačkom pravu već prema pravu svoje matične zemlje dakle Poljske ili Češke.

Predsjedavajući Juncker je konstatirao da oko Lisabonskog procesa Europska Unija nije dosegla svoje zacrtane ciljeve, dakle da je daleko položaja najkonkuretnoijeg prostora na svijetu, da zaistaje za SAD-om i Azijom te da europski građani ne znaju o čemu Unija zapravo govori kada spominje Lisabonski proces.

“Što žele građani Europske Unije? Žele li veću konkurentnost? Da. Žele li veći gospodarski rast? Da. Žele li građani veću produktivnost? Da. Međutim pojmovi kao gopodarski rast, produktivnost i konkurentnost ne govore iz srca građana Unije. Sve to ne dotiče toliko svakidašnji život građana“, kaže Juncker i naglašava što je najveća briga Europljana: „Ono što Europljani žele je radno mjesto i posao“, kazao je Juncker naglasivši kako je ovaj summit bio jedan od najkraćih u njegovoj dugoj političkoj karijeri, a u šali je dodao da je možda razlog tomu bilo to što je predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso jučer slavio rođendan. Barroso je pak zahvalio na čestitkama i uzvratio pohvalama luxemburškom predsjedništvu koje je izvanredno odradilo svoj posao. Time je predsjednik Barroso odbacio tvrdnje kako je u proširenoj Europskoj Uniji sa 25 članica mmogo teže postići kompromisna rješenja: „Ne postoji linija podijeljenost između starih i novih članica. Postoje različita razmišljanja unutar Europe oko ritma reforme, ali to nije ništa neobično, to je sasvim normalno u demokracijama i prluralističkim društvima, ali razlike postoje i unutar starih 15 zemalja članica. I tu je umijeće politike i umijeće luxemburškog predsjedništva uz pozitivan doprinos Europske komisije da se pronađe dinamičan konsensus, a to znači ujednačena odluka koja će pokrenuti Europu dalje“, rekao je predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso.

Na pitanje da li će nove zemlje članice nakon reforme gospodarskog pakta stabilnosti moći ući u eurozonu s proračunskim deficitom većim od tri posto Juncker je odgovorio:

“Pod Maastriškim sporazumom ulazak u eurozonu s deficitom većim od 3%, ali ne daleko iznad toga znači da će biti moguće za određenu članicu da uđe u eurozonu. Međutim deficit koji je veći od 3% mora biti vrlo blizu referentnog iznosa od 3%.”

Nove članice Unije kao što su Madžarska i Poljska ostvarile su ustupke oko svojih mirovinskih reformi. Tako su vlade u Varšavi i Budimpešti dobile ustupak koji iznosi pet godina prijelaznog razdoblja u kojem se porast deficita zbog mirovinskog sustava neće ocjenjivati negativnim. Time se Madžarskoj i Poljskoj olakšava ulazak u eurozonu krajem ovog desetljeća.