Susret azijskih džinova

Kineski predsjednik Si Đinping je u septembru posjetio Indiju i tom prilikom načinio važan gest – posjetio je izborni okrug premijera Modija u saveznoj državi Gudžarat. Indijac će sada uzvratiti ljubaznost i obići Šensi, rodnu provinciju kineskog predsjednika. Uslijediće boravak u Pekingu i Šangaju. Na dnevnom redu je čitav niz bilateralnih i međunarodnih tema ili – kako je to uopšteno formulisao Modi na kineskoj društvenoj mreži Veibo – „stabilnost, napredak i prosperitet“ u Aziji.

Dugo Indija nije imala premijera koji je toliko otvoren prema Kini kao što je to Narenda Modi, smatra Gauri Kandekar iz trusta mozgova FRIDE. „On jednostavno želi novi početak dobrih odnosa sa Kinom.“

Isti problemi

Pregršt je osnova za saradnju dvije države čije stanovništvo čini više od trećine svjetske populacije. Obje su privredne i nuklearne sile. I obje žele više prostora na svjetskoj pozornici. Politička uređenja su suštinski različita – Indija je najmnogoljudnija demokratija svijeta, dok je Kina jednopartijska država – ali su problemi veoma slični: prenaseljenost, zagađenost životne sredine i korupcija.

Streloviti privredni rast u obje zemlje prethodnih godine preslikao se i na međusobni trgovinski bilans. Tako je 2014. rodine robna razmena dostigla 70 milijardi američkih dolara, dok je za ovu godinu cilj postavljen na magičnih sto milijardi. Naravno, o balansu nema ni govora – Kina mnogo više izvozi u Indiju nego što iz nje uvozi.

Kina kao uzor Indiji

Premijer Modi je prošle godine dobio izbore obećanjem da će dalje razviti infrastrukturu i ekonomiju i to po kineskom uzoru. Rekao je da će pokušati da privuče pažnju kineskih investitora koji su između 2000. i 2014. u susjednu zemlju ukupno uložili mršavih 400 miliona dolara. Si Đinping je još u septembru najavio da bi kineske investicije u Indiju u narednih pet godina trebalo da dostignu 20 milijardi dolara.

U oba glavna grada se nadaju daljoj liberalizaciji tržišta. To bi pomoglo prije svega Indiji – koja trenutno u Kinu izvozi tek jeftine sirovine – da profitira od farmaceutske, poljoprivredne i informatičke industrije. Postoji interes i za saradnju na polju globalne ekonomije kako bi se postigla reforma međunarodnih finansijskih sistema.

Napetosti ostaju

Politički odnosi su druga i duga priča obilježena nepovjerenjem. Godinama traju rasprave o granici dvije države dugoj 2.500 kilometara. Tako su 1962. ove zemlje vodile kratak krvavi rat. Iako je osnovni problem ostao (obje zemlje tvrde da polažu prava na po jednu provinciju one druge), napeti mir održavan je više od pola vijeka uz rijetke manje sukobe. „To što nesporazumi i danas postoje, rezultat je manjka direktnih kontakata, kulturnih razlika, jačanja nacionalizma u obje zemlje i težnje za više uticaja“, kaže Čedi Vaćpai sa Kraljevskog koledža u Londonu.

Trenutno su političke napetosti prešle iz polja graničnih u polje geopolitičkih. Indija zamjera Pekingu tijesne odnose sa Islamabadom i želi da „Kina u najmanju ruku ubjedi Pakistan da se konačno razračuna sa teroristima u Kašmiru“, komentariše analitičar Liu Žongji sa Šangajskog instituta za međunarodne studije. Sa druge strane, Komunističkoj partiji ne može da se dopada dobar odnos Indije sa SAD, Japanom i Vijetnamom. „Kina želi da spriječi bilo kakvo indijsko miješanje u teritorijalna pitanja u Istočnom i Južnom kineskom moru“, kaže Liju.

No stručnjaci su saglasni da će, uprkos razlikama, šefovi dvije države aktivno tražiti bolje odnose. Drugim riječima, ekonomski interes pobjeđuje političke razmirice.