1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Susjed - prijatelj ili neprijatelj?

"Susjed" - tako glasi naslov antologije proznih tekstova sa jugoistoka Evrope. Švedski publicista Richard Swartz, pozvao je brojne pisce sa Balkana da odgovore na pitanje: susjed - da li je to prijatelj ili neprijatelj?

default

Kada susjedi postaju neprijatelji?

Pozivu se odazvalo 22-je autora, među njima primjerice David Albahari, Bora Ćosić, Slavenka Drakulić, Aleksandar Hemon, Miljenko Jergović, Saša Stanišić ili Nenad Veličković. Nastala je impresivna zbirka proznih tekstova.

Šta je to - Balkan?

Šta se na zapadu zna o Balkanu? Već više od stotinu godina to područje važi prije svega za bure baruta, za divljinu koja nije vrijedna kostiju niti jednog jedinog pruskog vojnika, kako je to svojevremeno formulirao kancelar Njemačkog carstva Otto von Bismarck. A posljednjih 17 godina, od ratova koji su doveli do raspada Jugoslavije, regija jugoistočne Evrope u svijesti zapadne javnosti prisutna je gotovo isključivo kao područje sukoba, netrpeljivosti među susjedima i bratoubilačkih ratova. Te predrasude i klišei, međutim, prije svega svjedoče o nepoznavanju stvarnosti, smatra autor antologije "Susjed", švedski publicista Richard Swartz.

Njegova je namjera bila da se provokativno nastupi, time što će se ti klišei i predrasude proslijediti dalje piscima sa tog područja, da ih se zapita: otkuda ti sukobi?, otkuda to neprijateljstvo?, zašto je susjed češće neprijatelj nego prijatelj?, itd. Na to su autori reagirali svaki na svoj način.

Albahari: Kako od komšije nastaje neprijatelj?

Srpski pisac David Albahari, koji je 1994 godine napustio Srbiju i danas živi u Kanadi, u svojoj priči "Zašto?" opisuje iz perspektive jednog dobroćudnog, mentalno pomalo zaostalog mladića, početak rata u nekom bezimenom malom gradu u BiH, gdje je do jučer komšija bio bliži od brata, da bi preko noći postao neprijatelj, gdje se susjed odjednom pretvara u nečovjeka kojeg treba protjerati, odstraniti, ubiti.

Albahari kaže da je pokušao napisati priču u kojoj ne stao ni na čiju stranu, već pokušava ukazati na apsurd, na zlo do kojeg može dovesti upravo ta nespremnost na saradnju i na zajednički život. To osećanje zla je uticalo i na njegovu odluku da se udalji iz Srbije i sa tog područja brdovitog i ratnog Balkana na neko vrijeme.

Ćosić: Jezik nas određuje

Poput Albaharija, i većina drugih autora tekstova ove antologije napustila je zemlje iz kojih potječu i žive sada razasuti po cijelom svijetu. Jedan od njih je i Bora Ćosić, autor koji za sebe kaže da piše tri četvrtine na srpskom i jednu četvrtinu na hrvatskom jeziku, i koji danas živi u Berlinu.

"Jezik je oznaka za pojedinu osobu, Jezik je čovekov zaštitni znak.", napominje Ćosić i dodaje kako su u vrijeme kada je on otišao i hrvatska i srpska sredina bile vrlo surove i rigidne. Biti u Berlinu tada je bio pravi praznik za nekoga tko se bavi literaturom.

Drakulić: Istina se mora reći

Hrvatska književnica Slavenka Drakulić literarno je obradila tri istinite priče iz ratova u Hrvatskoj i BiH, u kojima iznova varira tezu postavljenu još u knjizi o suđenjima pred Haaškim tribunalom "Oni ne bi ni mrava zgazili": počinioci zločina nisu nikavi monstrumi, to se sve redom obični ljudi, koji su se u određenim situacijama opredijelili za zlo a ne za dobro. Po njenom mišljenju istina je jedini put da se izađe iz začaranog kruga osvete i nenaplaćenih računa.

    Ona je uvjerena da njena priča doprinosi razumijevanju sa susjedima u tom smislu da ljudi naprosto kažu jedni drugima: evo, ovo smo mi napravili vama, ovo ste vi napravili nama. Dok se ta istina bude pometala pod tepih, dotle mi u odnosima sa susjedima nećemo daleko odmaknuti, smatra Drakulić i dodaje da je nužno doći do jedne istine oko koje će se svi manje-više složiti.

Audio i video zapisi na tu temu